"Nikad nismo Jakovu zabranjivali da nam kaže 'ne', jer znamo koliko je to važno za njegov razvoj, da tako otkriva sebe i svoje granice i da će zahvaljujući ovakvim iskustvima kasnije moći lakše sam odlučivati što želi, a što ne želi. Kad nam kaže 'ne', mi to prihvatimo i, u skladu s onim što smo naučili o dječjem razvoju, fazama i potrebama, nakon toga krenemo u pregovore. Pitamo ga zašto ne, dajemo druge prijedloge, pokušavamo doći do rješenja i na kraju se uvijek nešto dogovorimo. Gotovo nikad ga nismo prisiljavali i govorili mu da nešto mora", kaže Anja Alavanja Romac, 32-godišnja voditeljica koja trenutno radi na televizijskom kanalu Fight Channel i vodi razne evente za djecu.

Sa suprugom, gitaristom i poduzetnikom Željkom Romcem ima sina Jakova, koji će u siječnju 2015. napuniti tri godine. Njih su dvoje zajedno išli na predavanja i radionice za roditelje u Centru Prirodno roditeljstvo i Anja smatra da im baš zahvaljujući tome sve s Jakovom ide prilično glatko. "Inače bih sigurno napravila puno pogrešaka u raznim situacijama kao što su ispadi bijesa, odbijanje, negodovanje i razne druge faze", kaže.

Kao primjer nam je ispričala jedan nedavni događaj: "Jakov nije želio sjesti u autosjedalicu, a ja sam mu rekla da je to u redu, ali da ćemo onda ostati na parkiralištu, jer ne možemo krenuti i otići po tatu dok ne uđe u nju. Budući da je želio vidjeti tatu, brzo se predomislio. To je jedna od situacija u kojoj smo neslaganje brzo i mirno riješili, no naravno, znalo je biti i suza i vrištanja", priznaje.

Pitanje popustljivosti i autoriteta

"Iako mnogi koji gledaju sa strane, pa čak i moja mama, misle da sam popustljiva, ja imam svoje granice i dosljedna sam, ali se prilagođavam kontekstu. Neću svom sinu reći 'ne' samo da bih pokazala svoj autoritet i naučila ga da ne može dobiti sve što poželi. Na primjer, on voli vodu i polijevanje pa nam je tijekom vrućih ljetnih dana znala biti prava poplava na balkonu, ali ako je hladno, sasvim sigurno mu takvo nešto neću dopustiti, i onda on to prilično lako prihvati. Isto tako, igra u blatu je dopuštena, osim ako poslije idemo na neki rođendan ili u igraonicu, gdje ne može doći blatnjav. A inače, ako treba, valjamo se po blatu zajedno!", kaže Anja kroz smijeh.

Sa svojim je sinom prošla i kroz fazu temper tantruma, koja je počela oko druge godine: "Tih napadaja nije bilo puno, ali ih je bilo. Jednom je u Dubrovniku, na terasi hotela želio gurati stolicu po podu, a ja mu to nisam dala jer je jako škripala i smetala drugim gostima. On se počeo tresti, bacati i vrištati od bijesa, svi su nas gledali i da sam postupila onako kako sam često vidjela da roditelji postupaju u takvim situacijama, vjerojatno bih ga dobro izlupala. No sjetila sam se jednog predavanja u Centru Prirodno roditeljstvo, uzela ga i odnijela s terase, sjela s njim na stepenice, držala ga i grlila. Za minutu ili dvije se smirio i počeo je i on mene maziti i grliti. Još smo pričali o tome i kad smo se vratili na terasu, ispričao se konobaru.

I poslije smo još puno pričali o tom događaju, a to radimo uvijek kad se dogodi nešto uznemirujuće ili zbunjujuće za njega, da mu ne ostane kao trauma. Nedavno se tako jako prestrašio kad je u parku vidio djevojčicu sa zaista strašnom gumenom maskom vještice. Sav se stresao, a ja sam mu rekla da je to samo curica koja je stavila masku, poslije smo ju i vidjeli kad ju je skinula, a kad smo došli kući, sve smo detaljno prepričali tati", opisala nam je Anja.

'Nije uvijek lako, ali se isplati'

Ističe kako svog sina od početka poštuje kao osobu i da se prema njemu uvijek nastoji tako i ponašati. "Ponekad moram tri puta udahnuti, pričekati da se smirim da mogu normalno razgovarati, ali za sad stvarno nikad nije bilo praznog izderavanja na njega", kaže.

A koliko joj je god sa sinom sada lako, priznaje da su joj prvi mjeseci nakon njegova rođenja bili izuzetno naporni. "Bila sam pomalo u šoku od te ogromne promjene u načinu života. Više nije bilo slobodnog vremena u kojem smo suprug i ja posvećeni samo jedno drugom. Uz to mi je trebalo vremena da se oporavim od poroda, bila sam iscrpljena, Jakova sam dojila i nosila po cijele dane, a kad smo išli u šetnju ili u dućan, stavila bih ga u kolica, ali bih se obično vraćala kući noseći u rukama i njega i vrećice iz dućana, gurajući kolica. No čini mi se da se sve to isplatilo, jer sad stvarno nemamo puno problema s njim.

Kad sam ujutro slobodna, volim otići na kavu pa on sjedi sa mnom, pije pjenicu od mlijeka iz male šalice, igramo se i pričamo. Tako ga suprug i ja svugdje vodimo sa sobom, čak smo išli i na turistička putovanja s puno razgledavanja po gradu i bilo nam je super. Prije sam se čudila roditeljima koji vode djecu sa sobom u restorane, pa se djeca deru. Olako sam ih osuđivala, a sad mislim da djeci najbolje uz mamu i tatu, gdje god bili", kaže voditeljica.

U Centru Prirodno roditeljstvo 10. rujna održava se radionica Postavljanje granica!