Majčinstvo nikada nije bilo lagano. Uvijek je uključivalo stvaran, konkretan rad – fizički, mentalni i emocionalni. No danas se često prodaje drugačija slika: ona u kojoj se sve stiže s osmijehom, stan je uredan, raspored savršeno organiziran, a mama usput još i „uhvati trenutak za sebe“.

Spakiraš zdravi ručak, odgovoriš na poslovne poruke, smiriš dijete, sjetiš se školskog izleta i onda uz fotografiju napišeš: „Samo jedno mirno jutro.“ A ako tvoje jutro nije takvo, lako je pomisliti da nešto radiš pogrešno.

Ali problem nije u tebi.

Nije rijetkost, nego baš suprotno Muči li te roditeljska krivnja? Evo 7 savjeta kako je prevladati

Slika „mame kojoj je sve lako“ zapravo je mit – kombinacija društvenih mreža i kulture stalne produktivnosti. Vidimo nekoliko sekundi urednog dnevnog boravka, ali ne i nered koji je ostao izvan kadra. Čujemo „ma nije to ništa“, pa to nesvjesno uzmemo kao standard.

Istina je puno realnija. Istraživanja Pew Research Centera pokazuju da većina roditelja roditeljstvo doživljava kao duboko ispunjavajuće – ali istovremeno i iscrpljujuće i stresno, piše Mother.ly. A mentalno zdravlje djece jedan je od najvećih izvora brige današnjih roditelja.

Tu je i onaj nevidljivi teret koji se rijetko spominje: planiranje obroka, praćenje školskih obaveza, zakazivanje pregleda, razmišljanje o emocijama, dinamici u obitelji, budućnosti. Taj mentalni rad često ostaje neprepoznat, pa i podcijenjen. Mnoge majke naučene su da ga umanjuju i da o vlastitim potrebama šute – jer traženje pomoći navodno znači slabost.

A zapravo znači upravo suprotno.

Postoji i uvjerenje da „dobra mama“ izgleda smireno. No dobra mama nije ona koja je uvijek savršeno staložena, nego ona koja reagira na potrebe svog djeteta. Nekad to izgleda kao strpljiv razgovor i domaća juha. A nekad kao pahuljice za večeru i odluka da je danas dovoljno – dovoljno.

I jedno i drugo je roditeljstvo.

Problem nastaje kada stalno pokušavamo dokazati da nam je sve lako. Kad umanjujemo količinu posla koji radimo, preuzimamo još više i polako ostajemo bez snage. Posljedice su poznate: kronični umor, razdražljivost, osjećaj da nikad nema prostora za predah. A djeci, realno, ne treba savršena mama. Treba im prisutna mama. A teško je biti prisutan kad si na rubu iscrpljenosti.

Što ti može pomoći već danas?

Možda najvažniji korak je jednostavno priznati – roditeljstvo jest rad. A kad nešto nazovemo radom, onda ga možemo i podijeliti, pojednostaviti, organizirati.

To može značiti male promjene. Reći naglas što sve zapravo držiš pod kontrolom. Dogovoriti da netko drugi preuzme potpunu brigu o određenom zadatku – od planiranja do realizacije. Uvesti jedan tjedni „reset sat“ za osnovnu organizaciju. Ili prihvatiti da je „dovoljno dobro“ ponekad najbolja opcija.

Ako iscrpljenost traje tjednima, ako se raspoloženje, san ili apetit značajno promijene, važno je potražiti stručnu pomoć. Briga o mentalnom zdravlju nije luksuz, nego temelj obiteljske stabilnosti.

Na kraju, možda je vrijeme da redefiniramo cilj. Ne treba biti „mama kojoj je sve lako“. Treba biti mama koja ima podršku. Obiteljski život u kojem raspored prati stvarne kapacitete, u kojem je normalno reći „ne mogu više“ i u kojem pod ponekad jest ljepljiv – ali odnos ostaje čvrst.

To nije odustajanje od ideala. To je stvaranje života koji je održiv. I stvaran.

Samo polako 5 objašnjenja zašto nisi potpuni promašaj onda kad misliš da jesi