Mamino priznanje mnoge su razumjele - mašta kako će završiti u bolnici
Svi znamo da su mame umorne, premorene, iscrpljene. Neki znaju iz prve ruke, neki iz druge. A na kraju svega stoji činjenica da mame imaju toliko obveza – vidljivih i nevidljivih – da jednostavno ne mogu nadoknaditi umor koji osjećaju. Nekad nam svima dođe da poželimo... Barem malo leći u krevet, u nekoj sobi gdje nitko ne može do nas, barem malo se "razboljeti" ili čak – razboljeti.
Ne zvuči baš kao nešto što će svatko biti spreman izgovoriti bilo kome, ali činjnica je da mame nekad požele biti bolesne kako bi mogle barem malo odmoriti, da i njih "dvore" onako kako one dvore one koji su bolesni... Nije to lako priznati, naravno, jer se ta želja čini potpuno suluda, ali što ako takvih žena ima više?
U svojim objavama na X-u, odnosno Twitteru, jedna je mama Emily podijelila svoju istinu koju je od svih uglavnom skrivala.
"Ne znam je li nedostatak društvene skrbi u našoj kulturi ikad očitiji nego kada mame ležerno kažu da sanjare o tome da budu hospitalizirane zbog nečega samo umjereno ozbiljnog, tako da su prisiljene da nemaju nikakve odgovornosti otprilike 3 dana", napisala je mama, pa dodala: "A druge mame kažu 'da, totalno' dok djevojke generacije Z bez djece otvaraju usta od užasa."
Druge mame nisu je osuđivale. Dapače, mnoge su je razumjele i pružile joj podršku, pa potvrdile da su ne samo maštale, nego su neke i završile u bolnici.
"I mogu potvrditi: Imam najljepše uspomene na svoju upalu slijepog crijeva koje je skoro puklo tri tjedna nakon što se rodilo moje treće dijete. Morala sam hitno otići da ga vade i zamolila sam susjedu da uzme moju djecu, muž je davao bebi adaptirano mlijeko, a ja sam spavala dok se nisam stvarno odmorila. Pod nožem, ali ipak. Bilo je stvarno lijepo", napisala je jedna mama.
"Dobila sam mastitis kad je moje prvo dijete imalo 4 mjeseca. Morala sam na operaciju, ali moja bolnička soba imala je lijep pogled, mama me je došla vidjeti, beba je bila sa mnom, ali drugi su se ljudi uglavnom brinuli o njoj, blaženstvo", podijelila je druga.
Neki su komentatori pokušali kriviti nemarne muževe i očeve za osjećaj preopterećenosti majki, ali kako je Emily istaknula, nije uvijek dovoljno imati podržavajućeg supružnika. Zato je u svojoj izvornoj objavi ukazala na "nedostatak brige zajednice".
Zašto mame jednostavno ne uzmu odmor umjesto da sanjare o hospitalizaciji? Nije tako jednostavno. Mnogi ljudi ne mogu si tek tako priuštiti "bijeg" u obliku nekog putovanja, a čak i ako mogu, postoji određena razina "majčinske krivnje" koja dolazi s namjernim ostavljanjem male djece. Godišnji odmori obično zahtijevaju planiranje i donošenje odluka, a umor od donošenja odluka jedan je od najiscrpljujućih dijelova roditeljstva.
Koliko god čudno zvučalo, razlog zašto je hospitalizacija privlačna jest taj što je prisilna. Ako ste u bolnici, morate biti tamo, tako da nema krivnje zbog odluke o odlasku. To ne uključuje donošenje odluka. Netko drugi odlučuje. Doslovno nemaš nikakvu odgovornost osim odmora. Nitko ne treba ništa od tebe.
Još jedna mama podijelila je svoje iskustvo. U 11 mjeseci rodila je troje djece (dvoje posvojeno i jedno rođeno). Njezin suprug, unatoč tome što je bio vrlo uključen i podržavao je, morao je putovati 1,5 sat na posao, pa veliku većinu brige o djeci pada na ramena ove mame. U jednom trenutku završila je na hitnoj s zbog srca, a zbog obiteljske medicinske anamneze zadržana je u bolnici nekoliko dana radi pretraga i praćenja.
"Kad su me ljudi došli posjetiti ili nazvali da vide kako sam, odgovorila sam da uživam u vremenu provedenom u 'toplima' i iako mi nedostaje obitelj, uživala sam u svemu", kaže i naglašava: "Moj suprug je razumio. Druge majke su razumjele. Medicinsko osoblje nije znalo što misliti o mom veselom ponašanju, ali evo me, ležala sam u krevetu, čitala i spavala četiri dana zaredom bez ikakve krivnje. Kakav dar za novu mamu."
Pa... Možemo razumjeti, možemo.