Krenulo je novo poglavlje u našem životu. Došavši kući iz bolnice s Nikom, čekala sam da nam tatić doveze Adriana. To jutro je Adrian s dedom bio na prvom šišanju kod frizera. Napokon, samo da bude lijep za svoju seku, kako je on rekao. Preko telefona je vrištao od sreće kada je čuo da smo došle doma. Vikao je: "Imam seku Niku, imam seku Niku!" 

Toliko je bio izvan sebe od sreće da ju nije vidio na krevetu kad je došao kući. Trčao je po stanu i tražio, pitao me gdje je.

"Reci mi mama gdje je seka, reci mi."

Kad ju je ugledao, stao je, poljubio ju je i počeo se smijati. Dali smo mu je na ruke, a on je bio sav važan. U kuhinji ga je čekala torta sa svjećicama i poklon za velikog bracu. Njegova sreća nije imala kraja.

Proslava za starijeg brata

Tako je to krenulo. Njegova ljubav prema seki svakodnevno se povećavala. Jest da bi ju ponekad htio stisnuti iz ljubavi pa moramo paziti, ali nema prevelikih problema. U vrtić je nosio tortu sa svjećicama da proslavi što je postao braco. Svi su mu pljeskali i čestitali. Kod kuće smo u nekoliko navrata radili torte da proslavimo bracu i seku. Od kada se Nika rodila, svakodnevno mi govori: "Hvala ti mama što si mi rodila seku".

Neki dan ga je slučajno rukicama podragala po licu, a on presretan se smijao i rekao mi: "Mama, mama, seka me podragala".

Adrian mi voli pomagati dok ju kupam, pjeva joj, pokazuje svoje igračke, govori joj svaki dan da ju voli i da je lijepa seka Nika. Ponosno šeta uz kolica, pokazujući prijateljima svoju seku. A ona, mala pišuljica, umiri se kad je on blizu. Dovoljno je da joj počne pričati i ona prestaje plakati. Nedugo nakon poroda, odlučila sam s njim sama prošetati, ali njemu to nije bilo zanimljivo. On bi da šetamo svi četvero. Naša malena dobila je bracu kakvog bi svatko poželjeti mogao.

Spavam cijelu noć

Koliko nam se život promijenio s drugim djetetom? Moram priznati i nije tako puno kao s prvim. Kad ti dođe prvo dijete, doživiš lagani šok, ali s drugim je puno puno lakše, barem nama.

Sve znamo, ne bojimo se ničega, puno smo brži i organiziraniji. Uostalom, lakše je s dvoje, nego s jednim bolesnim, kakav je Adrian bio. Nemojte misliti da je sve idealno. Između njih dvoje je, ali imamo i mi svojih žutih dana. Dana kad nam je teško. Ali ovdje nisam da se žalim. Ovdje opisujem naše lijepe trenutke. Trenutke koje želim pamtiti cijeli život. Danas sam majka dvoje predivne dječice, neopisivo sretna i ispunjena. Nisam čak ni umorna previše jer me malena nagrađuje cjelonoćnim spavanjima od rođenja.

I što mi više treba? Ljubavi imamo, a ja osjećam kako mi srce svakim danom raste jer imam divnu obitelj.