Prvih mjesec dana s bebom doma je proletjelo užasno brzo, makar su mi svi dani bili isti. Doji, spavaj, presvuci, okupaj i sve to ispočetka ne nužno tim redom. Marko je dojio (i još uvijek doji) na zahtjev, tako da su sve teorije o tome da mora sisati svaka 2-3 sata pale u vodu. Uglavnom je to bilo na pola sata, sat u budnom stanju i dva do tri sata dok je spavao. 

Sve što trebate znati o dojenju na zahtjev

Tih dana smo izašli i u prvu šetnju. On je bio spremniji nego ja, jer je meni trebalo puno duže da počnem normalno hodati. Mislim da sam točno nakon mjesec dana hodala bez ikakvih bolova od reza, iako i dalje nisam mogla sjediti normalno, i tada smo se uputili u našu novu rutinu svakodnevnih šetnji. Do zadnjih dva tjedna pred porod sam svaki dan šetala i vježbala jogu za trudnice, pa nisam mogla dočekati da se vratim nekim svojim rutinama.

Uživanje u prvim šetnjama s bebom

Šetnje su mi i inače omiljeni oblik relaksacije, i psihičke i fizičke, a sad sam imala i prilično dobro društvo u  njima. U početku nisu trajale dugo, možda nekih četrdesetak minuta jer nisam mogla još sjediti pa dojenje vani nije bila opcija, ali smo polako napredovali. On je bio sve jači i mogao je sve dulje izdržati da ne jede pa su i šetnje potrajale preko sat vremena. A kako je proljetna beba, taman nam je i vrijeme i duljina dana išla u prilog. Ubrzo smo imali ritual od dvije šetnje pristojne minutaže, a Marko je uživao na svježem zraku jednako kao i ja. Vani je spavao bez problema, no ne mogu reći da je to vrijedilo kod kuće, pogotovo što je bio stariji. 

Što ponijeti u šetnju s bebom?

U početku nismo imali problem s uspavljivanjem jer je sam bio uspavan od žutice, a preko noći sam ga jedva budila za podoje. Još sam se se sama sebi čudila jer nisam bila tako jako umorna kako mame pričaju. Nisam znala da će to kratko trajati! Marku je žutica u potpunosti prošla s nekih mjesec i pol i onda sam vidjela da sam mama nespavača. To ne bi bio problem da je on preko dana htio spavati, pa bih se uz njega mogla i ja odmoriti.

Bebin dnevni raspored: fleksibilan ili dosljedan?

Konačno razumijem umor mama beba nespavača

S napunjena dva mjeseca se počeo sam buditi za noćne podoje i to otprilike na svakih sat i pol, maksimalno dva. Znam da nisam ništa spavala, jer taman što sam se opustila, evo njega opet. Ni preko dana nije bilo ništa bolje, imao je možda pet spavanja koja su trajala po dvadeset minuta plafon. A nije bio beba koja je htjela biti sama, pa sam u tim pauzama spavanja sređivala stvari po kući, a ostalo vrijeme posvećivala njemu.

E sad sam razumjela umor mama beba nespavača. Od prijateljice mali, stariji mjesec dana od mojega, beba je koja spava cijelu noć. I užasno samo bila ljubomorna na nju. I dalje jesam, ali sam nakon toliko neprospavanih noći prihvatila činjenicu da moje dijete jednostavno neće prespavati noć u komadu pa su stvari postale lakše. Barem u glavi. 

Savjeti za preživljavanje za neispavane mame