Koju rečenicu dijete najčešće želi čuti od roditelja?
Sad je 22.59 i ja sam još nakon cijelog radnog dana pregledala školsku torbu svoje najdraže. U bilježnici jednog predmeta dva oblačića, u jednom piše: Što najčešće čujem?, a u drugom: Što bih htjela čuti?. Moja najdraža napisala je da najčešće čuje: "Zašto nisi namazala usta?". A željela bi čuti: "Kupit ću ti sve što želiš".
Prvi trenutak uhvatili su me tuga i grižnja savjest jer u mojoj percepciji voljela bih da je ono što najčešće čuje: "Volim te".
No, kad sam malo stala i promislila, izdigla sebe iznad imidža koje sam si SAMA postavila, shvatila sam da zapravo mogu biti zadovoljna.
Zašto ju opominjem za usta? Zato što su joj crvena od nosa do pola brade. I svaki, ali svaki dan ako ja ne kažem da se namaže (preko nekoliko puta), ona to ne napravi. Pokušala sam čak i šutjeti jer sam pomislila da tako ispituje moje granice, ali ne, ona tada jednostavno nije namazala usta. I vratila se u još gorem stanju iz škole/treninga/igre.
Pa onda govorim, ponavljam kao papiga. I uistinu, to je ono što najčešće čuje. Samo se nadam da u tome ne razaznaje samo dosadnu mamu koja je davi s nebitnim stvarima već da zna ili bar naslućuje da tu ima beskrajno puno ljubav i brige.
A ovaj drugi dio, na to sam čak i ponosna. Iskreno. Jer smatram da odgajam dijete koje nije raspomamljeno za svakom stvari koju vidi. Dijete koje se raduje stvarima koje dobije.
Da se razumijemo, ona ima sobu prepunu igračaka, plišanaca, bojica, dakle nije da uvijek uspješno odolijevamo izlozima ali kad vidim da kod nje postoje želje koje čuva za neku prigodu poput rođendana, Božića ili šetnje s bakom, ja sam sretna. Ponosna na obje.
Zna da je voljena
Nekako sama pomisao da moje dijete zna da je OK i da je voljeno ispunjava me radošću. Jer da ne vjeruje u sebe i da uvijek čuje pokude na svoj račun, onda bi željela čuti Volim te i Pametna/lijepa si. Ovako smo ostali na "Kupit ću ti sve što želiš" želji.
Iako, budimo realni, kako bi i bilo moguće da dijete najčešće čuje "Volim te"? Ta, to su riječi koje ne izgovaramo tako često. No, kad dijete kroz geste osjeća i živi tu ljubav, kad zna da je dragocjeno i nezamjenjivo, kad zna da se nema čega sramiti, onda je to onako kako treba biti.
I ne, neću joj i dalje kupovati sve što poželi, ali iskrenost, inspiracija za ovu kolumnu i spoznaja da je moje dijete OK sa sobom zaslužuju pohvalu, zagrljaj i neku malu nagradicu (što sama želi).