Dani prolaze, trbuščić se lagano nazire. Vješto oko će odmah prepoznati da sam u blaženom stanju, a neki se jednostavno ne usude ništa pitati ni komentirati kako ne bi rekli nešto krivo.

Nakon onih prvih “šokova - što mi se to događa”, prihvatila sam sve promjene kao sastavni dio trudnoće i kao nešto što će s vremenom proći. Na mučnine više ne gledam kao na nešto “grozno” nego nešto kroz što jednostavno moram proći poput drugih trudnica. Štoviše, to mi je postalo čak i smiješno, više me ne frustrira. Moje misli i sva pažnja usmjerene su na promjenu navika vezanih najviše uz prehranu – što zdravije jesti. Došlo je vrijeme da ponovno isprobam kavu. I ne, jednostavno ne ide. Pomislim: “Pa zašto ne probaš Bianku?”

Iako se nikada prije nisam pitala “što sve stavljam u sebe”, ovaj put sam ipak morala provjeriti što ću popiti. Smije li se Bianka piti u trudnoći? Kako će utjecati na bebu koja raste u meni? Blaženi Google na kojem svašta saznaš. Ono što mi je najvažnije - nema kave. Napravljena je od cikorije, ječma, slada i raži. Zbog velike količine vlakana djeluje pozitivno na probavu. Hm, moglo bi se reći odličan odabir za bilo koje doba dana..

Bacam se na kuhanje. Dosta brzo je gotova, u minuti! U šalicu se stavi dvije do tri žličice Bianke, prelije toplim mlijekom i to je to. Prvi srk i hm… povratak u djetinjstvo. Pogledam sam kroz prozor, vani je sunčan dan. Izlazim na balkon, izvalim se u svoju ljuljačku, otkrijem malo trbuh koji se lagano nazire (neka i on upije malo sunca)… Zatvorim oči, sunce koje me miluje i okus Bianke vraćaju me u djetinjstvo na moj otok kada je bilo sve nekako lijepo i bezbrižno… Vratit ću se uskoro.