Zadnji dan u godini. Svi užurbano spremaju za ludi doček večeras. I kada bih trebala biti opuštena i sretna, ja sam puna tuge. Imam osjećaj kao da se cijeli moj svijet ruši. Znam da nije tako, ali ovo mi je loš, jako loš period. 31.12. meni ističe ugovor o radu i zbog loše ekonomske situacije firma se zatvara, a time i ja postajem još jedna nezaposlena osoba. Bože, sada kada bih trebala ludovati, ja plačem. Zar opet? Što sad? Toliko planova imam, toliko ambicija, a kao da mi ništa, ama baš ništa ne ide od ruke i gdje god da se okrenem lupam glavom o zid i ne mogu ništa.

Uzimam u ruke moje omiljene knjige o pozitivnoj psihologiji, koje su mi uvijek pomogle u nadi da ću i ovaj puta pronaći snagu koja će me voditi da ostvarim svoje ciljeve. Uvijek čitam isto.. misli pozitivno, promjeni misli i promijeniti ćeš situaciju......da sve je to lako kada sve ide glatko, ali kada se nizu nesretni događaji jedan za drugim i kada jednostavno ne znaš što i kako, onda je teško misliti pozitivno.

Trudim se svoje probleme sakriti od djece, ali moja mlađa kći sve vidi i osjeti

I tako utučena i bez volje, željna samo samoće, trudim se sve svoje probleme sakriti od djece. Djeca nisu kriva što je mama ostala bez posla, nisu kriva što mama ne može ostvariti svoj cilj, svoju veliku želju jer nema podršku od tate, djeca su ipak samo djeca koja zaslužuju bar dok mogu biti zaštićena od boli i tuge.

Iako mislim da dobro skrivam svoje probleme, ipak moja mlađa kći sve vidi i osjeti. SVE!!!! Tužna i sa suzama u očima dolazi k meni, jako me zagrli i reče: "Mami jesi dobro? Zašto plačeš?" Te su me riječi doslovce "ubile". Kako sad objasniti kćeri zašto plačem. Zašto je njena mama sad tako tužna, kada je njena mama uvijek pozitivna, vesela, nasmijana i kada njena mama uvijek govori: "Raduj se životu, život je lijep". Njena mama koja je njen idol sada je tužna.

Obrišem suze, svoje i njene, čvrsto je zagrlim i objasnim joj da sam tužna jer sam ostala bez posla i da će mama biti dobro. Ostalo nisam ni spominjala. Bilo je dovoljno samo to.

Toliko stvari na kojima sam upravo sada zahvalna

Ali, kako se sve događa s razlogom, valjda je i to tako trebalo biti jer te su me riječi trgnule i dale mi snagu da se dignem, da prestanem plakati i žaliti samu sebe, već da prihvatim situaciju te da puna nade krenem u novu godinu. Pa iako trenutno nemam posao, ali imam zdravlje, imam dvije prekrasne kćeri na koje sam itekako ponosna, imam uz sebe prekrasne osobe koje me vole i koje volim, imam toliko puno toga sta mnogi nemaju, imam toliko stvari na kojima sam upravo sada zahvalna.

Imam snage hrabro ući u novu godinu koja će biti bolja od ove. Kaže se: Nikad ne odustaj, sve je moguće! Sada sam pala, pa što, u meni ima snage za ponovnim podizanjem, ima snage za ostvarenje mojih ciljeva jer znam da će se u pravom trenutku sve savršeno posložiti i sve će biti dobro. Život je lijep!!!