Kako ostati smiren kada vas dijete apsolutno izludi svojim ponašanjem do te mjere da poželite eksplodirati? Stručnjakinja za roditeljstvo i autorica brojnih knjiga o roditeljstvu Sarah Ockwell-Smith, pristupa ovoj temi kao borbi koja zahtijeva vrijeme i introspekciju. Ona vidi mirno roditeljstvo kao praksu koju roditelji mogu usvojiti tek kada bolje razumiju sebe, svoje emocije i postupke te kako prošla iskustva utječu na njihovu interakciju s djecom. Na putu prema mirnijem roditeljstvu, Sarah ističe tri važne karakteristike koje smireni roditelji razvijaju kada počnu konstruktivnije reagirati na, kako ih ona naziva, "krizne situacije" u roditeljstvu. 

Smireni roditelji prepoznaju svoje okidače

Ponekad poticaj za uzrujanost može biti susret s ponašanjem ili situacijom na koju smo osjetljivi zbog prošlih iskustava. Nerazriješene emocionalne rane mogu podsvjesno izazvati obrambene mehanizme ili preopteretiti emocionalne kapacitete osobe.  Čak je moguće da se okidači razviju iz iskustava koja osoba ne vidi kao traumatična ili uvredljiva.

“Čak i ako mislimo da smo imali sretno djetinjstvo, bilo je stvari koje su nam učinjene ili rečene i koje su nesvjesno postale dio onoga što smo mi danas”, kaže ona. Upravo nas djeca mogu podsjetiti na te rane i nesvjesne obrasce ponašanja koja smo usvojili još u djetinjstvu. “Često ćemo se naći u situaciji s našom djecom kada se osjećamo iracionalno ljuto, borimo se da ostanemo mirni i često pretjerano reagiramo kada je u pitanju disciplina jer smo se u tom trenutku vratili u kožu svog djeteta i reagiramo na način na koji su to učinili naš roditelji tijekom našeg odrastanja”

Na primjer, roditelji od kojih se očekivalo da svoju spavaću sobu održavaju dovoljno čistom da prođu vojnu inspekciju dok su bili djeca, mogli bi osjetiti kako bijes izbija na površinu kada im vlastito dijete razbaca sobu ili odbija pospremiti vlastitu sobu. 

No, svijest da se to događa može biti nevjerojatno oslobađajuća. Burna reakcija, koja bi se inače mogla protumačiti kao loša crta karaktera može se umjesto toga promatrati u kontekstu osobnog iscjeljivanja. Također postoji nada u ideji da, iako naše djetinjstvo oblikuje tko postajemo kao odrasli, ono ne diktira u potpunosti našu budućnost. Umjesto da koristimo vlastiti odgoj kao izgovor za svoje ponašanje u sadašnjosti, možemo ga iskoristiti da nas motivira da bolje razumijemo sebe i da emocionalno rastemo kako bismo mogli biti bolji za svoju djecu”, kaže Ockwell-Smith. 

tjedan dana Eksperimet: Kako su djeca preživjela odgoj iz osamdesetih?

Smireni roditelji imaju jasno postavljene granice

Tehnika smirenog roditeljstva podrazumijeva da djeca nisu u potpunosti razvijena i stoga nemaju istu kontrolu nad svojim ponašanjem. Imajući to u vidu, roditelji trebaju promijeniti svoja očekivanja o 'normalnom' ili lošem ponašanju.  Ovo razumijevanje također zahtijeva od roditelja da razumije vlastito ponašanje. Na primjer, kada osjeti potrebu da bude agresivan prema svom djetetu vičući ili podižući glas. Modificiranje vlastitog ponašanja ključno je biti uzor koji djeca trebaju slijediti. 

Sarah kaže: 'Zapamtite, mi smo najveći učitelj djeteta. Zaustavite se i zapitajte se da li je zapravo vaše ponašanje ono što želite naučiti svoje dijete - npr. ako su učinili nešto neprikladno, stvarno želite vikati na njih ili ih kazniti (podučavajući ih da vičete kako riješiti situacije) ili ih želite naučiti kako ostati miran i riješiti probleme? '

Postoji mit da mirno roditeljstvo ne poznaje granice, no upravo suprotno,  granice igraju presudnu ulogu! Granice se ne tiču ​​beskrajnih popisa pravila ili propisa - radije su granice u podučavanju djece boljem načinu postupanja. Sarah kaže: 'Stvarno su granice samo skup obiteljskih pravila. Važno je to odlučiti odlučno u razgovoru s partnerom ili supružnikom. Također uključuje druge koji će se brinuti za dijete. Bolje je koristiti manje pravila, ali ona koja su vam zaista bitna i ona za koja znate da ćete se pridržavati, nego imati iscrpan i neodoljiv popis kojeg se niko neće pridržavati. '

Smireni roditelji nisu perfekcionisti

Svaki roditelj će barem jednom "zeznuti stvar" i vikati na svoje dijete. A oni koji pokušavaju biti bolji vjerojatno će se zbog toga osjećati loše. Ali Ockwell-Smith je vrlo otvorena te priznaje da uz sav trud i rad na sebi,  čak i danas redovito ima ispade bijesa. Stoga nemojte misliti da drugi roditelji u potpunosti kontroliraju svoje emocije samo zato što ih nikada niste vidjeli kako viču na svoju djecu. “Koliko god da mislite da je netko smiren i opušten, iza zatvorenih vrata bit će trenutaka kada su potpuno suprotni od onoga kakvim ih zamišljate”, kaže ona.

“Uvijek težim nježnom pristupu i trudim se da takva budem 70% vremena, no dopuštam si i 'neuspjeh'. Vjerujem u moć isprike i da onda kad zabrljam ili izgubim živce, mogu se ispričati, naučiti iz toga i ići dalje.” Te su isprike bitne jer omogućuju roditeljima i djeci da rastu zajedno čak i nakon svađa i burnih reakcija. No isprika u početku može biti teška jer je u suprotnosti s načinom na koji su roditelji tretirani dok su bili djeca. Za mnoge roditelje isprike odraslih bile su nažalost rijetkost,kaže Ockwell-Smith.

Prihvaćanje mirnog roditeljstva kao postupnog procesa poboljšanja i otpuštanje pritiska koji ste sami sebi nametnuli da sve shvatite odmah može spriječiti roditelje u donošenju ishitrenih odluka zbog kojih će kasnije požaliti. “To je put kojim ćete morati koračati do kraja života”, kaže Ockwell-Smith. “Teški trenuci ne znače da ne uspijevaš ili nisi dovoljno dobar. To je samo život. Nastavi i ne odustaj samo zato što imaš loših nekoliko dana", poručuje Sarah. 

Pripazi 7 stvari koje roditelji često rade i tako udaljavaju djecu od sebe