Vaš mali izbirljivac dolazi do stola, uzima jedan zalogaj i objavljuje da je završio s jelom. Ili izjavljuje da mrzi do jučer svoju omiljenu hranu. To je frustrirajuće i sasvim dovoljno da započnete s molbama, podmićivanjem i zahtjevima da jede više. Uostalom vaš osnovni instinkt kao roditelja je da nahranite svoje dijete. Kada vam se čini da ne jede dovoljno, brinete se da dijete neće biti zdravo ili da neće izrasti (ne želi jesti ništa osim tjestenine i pilećih medaljona).

No, prema novom istraživanju prisiljavanje djece da jedu ne čini puno toga pozitivno za dijete. Istraživači sa Sveučilišta u Michiganu kažu da kad roditelji vrše pritisak na dijete u dobi od dvije, tri godine da jede, to ne utječe na njegov rast i nema utjecaj na to koliko će kasnije biti izbirljivo.

"Činjenica je da nismo pronašli vezu između vršenja pritiska tijekom jela i kasnije izbirljivosti u jelu jer izbirljivost u jelu nije nešto što je promjenjivo, baš kao što je teško ukloniti sramežljivost kod djeteta. Promijeniti izbirljivost znači da trebate promijeniti pristup, a ne vršiti pritisak na dijete", objašnjava dr. Julie Lumeng, profesorica na Klinici za pedijatriju na Sveučilištu Michigan.

To ne znači da je vršenje pritiska na djecu bezopasno. "Pritisak tijekom jela može se smatrati kontroliranjem ili nametanjem, a kroz zadnja desetljeća znamo da kontroliranje i nametanje u roditeljstvu nije dobro za dijete", objašnjava dalje. 

Ovakav pritisak može pogoršati djetetove prehrambene navike tijekom vremena, objašnjava nutricionistica za djecu Natalia Stasenko. To je osobito istina ako je djetetov osnovni razlog za odbijanje jela tjeskoba ili motorički problemi. Čak i ako su djetetova izbirljivost nema pozadinu, pritisak može negativno utjecati na njegove osjećaje o hrani i piću općenito, dalje je objasnila. 

Prisiljavanje utječe na djetetovu sposobnost samokontrole

Ovo istraživanje pokazalo je da takve taktike mogu dovesti do rizika od pretilosti kako dijete raste. To je zato što prisiljavanje djece da jedu može utjecati na njihovu sposobnost samokontrole (da znaju kad su gladni i siti). Djeca jasličke dobi obično imaju dobru samokontrolu, ali njihov prirodni instinkt smanjuje se sa četiri, pet godina.

Budući da je prirodno biti zabrinut zbog djetetove izbirljivosti, pravo je pitanje što se može učiniti? Dr. Julie Lumeng kaže da će djeca vjerojatno probati novu hranu ako vide da drugi ljudi jedu posebno ako se radi o bratu ili sestri ili prijatelju. "Pravilo od jednog zalogaja" može pomoći nekoj djeci da prihvate novu hranu, ali i povezivanje hrane koju ne voli s hranom koju voli također može biti jedan od razumnih načina.