Dupla doza ljubavi i smijeha, ali i dernjave i kaosa: Što sve se mijenja dolaskom drugog djeteta
Naša je obitelj uvijek u nekom kaosu, radimo milijun stvari u isto vrijeme, uvijek nekud žurimo, no svuda stignemo. Često ne znamo gdje nam je glava, jedva usklađujemo sve obaveze i ne možemo popamtiti kamo sve još danas moramo stići. I to s jednim djetetom, Iskrom (5), koja je unatoč brdu posla i hendlanja svih obaveza, uvijek na prvom mjestu. Često sam se pitala kako bi mi život izgledao da imamo dvoje ili više djece, pa ja ne bih stigla disati! I onda je stigla naša Eli i život nam je dao lekciju. Posložilo se još više obaveza, dva seljenja, jedno u trudnoći i jedno s malom bebom, seljenje ureda, teška trudnoća i brdo posla. Da je bilo lako, nije, no uvidjeli smo koliko se granice rastežu i koliko čovjek ustvari može.
Imat ćete duplu dozu ljubavi i smijeha, ali i duplu dozu dernjave, ljutnje, vike i kaosa.
I sve će doći u isto vrijeme. Kad plače jedna, plače i druga. Plačem i ja. No nema ljepšeg kad se zajedno glupiramo, smijemo, igramo i volimo. Ti trenuci nadoknade sve one kaotične.
S prvim djetetom imate svu moguću pomoć, s drugim nemate.
S prvim te svi paze, maze, dragaju po trbuhu, ne daju ti doslovno da se krećeš, a kamoli da pereš prozore ili peglaš veš. Tu su rodbina, prijatelji, susjedi pa i slučajni prolaznici. S drugim i dalje nude pomoć, ali sve se to nekako prorijedi jer sad znaju da možeš. Prvo dijete je preživjelo, sve je ok pa će s drugim biti još bolje. A ti sad imaš duplu radost, dok su svi poslovi i dalje tu. I naravno ne stigneš sve, a i nigdje ne piše da moraš. Uvijek između čišćenja i igre s djecom, odaberite djecu. Oni se neće sjećati jesu li se valjali po ulaštenom podu, nego kako su se kraj vas osjećali.
I dalje će biti onih koji najbolje znaju kako se hrane, odgajaju, uspavljuju i nadasve (ne)nose djeca.
I to je dobro. S Iskrom sam se još ponekad znala i malo naživcirati, ali sad mi je simpatično kad čujem savjet da joj dam malo špekeca (ima sedam mjeseci), da ju vodim u kazalište, pa pitanja zašto još cica, pa možda ne bi trebali van po toj zimi... Ma jasno je meni da bi svi htjeli prenijeti neka svoja iskustva i možda mamama na neki način olakšati, no neodoljiv osmijeh naše Eli odgovor je na sva pitanja.
Kad dođe drugo, starije dijete pripremite da će ga svi ispitivati o bebi, kod nas konkretno o maloj seki.
Tipa jel čuvaš seku, jel puno plače, voliš seku, ste si dobre i tako unedogled. Vas će pak pitati je li starije dijete ljubomorno, kako reagira i sve je to uobičajeno kad stigne novi član obitelji ili kako bi Iskra rekla - naše mladunče. :) Ona stoički odgovara na sve te upite jer stvarno voli svoju seku i ponosna je na nju, a ljubomore ako je i bilo, bilo je u tragovima.
Kako sam već rekla, svega će biti u duplim dozama, ali veša, e njega će biti u peterostrukim dozama!
Hvala nebesima što konačno imam svoju najdražu prostoriju u kući, a to je vešeraj, jer u protivnom mislim da bi mi se život pretvorio u pranje, sortiranje, peglanje i pospremanje veša, uz pauzu za dojenje i gablec. Po kući bi vjerojatno hodala ko strašilo s gaćama na glavi, čarapama na rukama i majicama i hlačama oko vrata. Ovako je sve ok, veš je na sigurnom - zatvoren je u vešeraj i ne može van.
Neminovno je da ćete imati manje vremena, a bome i živaca za veće dijete.
Znamo svi da dojenje oduzima bezgranično vrijeme i kad bi računali, valjda 80 posto dana provedemo hraneći, mazeći, noseći i uspavljujući bebu. I kad ju napokon uspijemo spustiti u krevet, dođe veća curka i pita – Mama, idemo se igrati lovice? A vama je lovica zadnje što bi radili i sanjate o pet minuta mira, šalici kave i razgovoru s frendicom, a vaš vjerni prijatelj veš vas čeka. I što ćete odabrati? Pa naravno, lovice! :)
Muž. Hm, da, on je vaš muž i dalje, iako nemate taj dojam.
On je sada u prvom redu tata, prvenstveno Iskrin. Nekako se morate raspodijeliti pa je tata više s njom, a ja s Eli, što je i prirodno. Imamo li vremena jedno za drugo? Naravno! Kad se u prolazu između brisanja guze i slaganja Čokolina sretnemo i slučajno okrznemo jedno o drugo, vrhunac je naše intimnosti.
Naspram bebe, sve na vašem većem djetetu izgledat će vam ogromno.
Od ruku, nogu, do glave i guze. No ne zaboravite da su oni i dalje djeca, iako često u razgovoru djeluju odraslo, emocionalno su djeca i treba im ljubavi, pažnje i maženja, posebno sad kada više nisu u centru vašeg svijeta. Dajte im do znanja da ih i dalje volite isto i da se u vašem srcu ništa nije promijenilo, osim što je postalo veće.
Ne znaju oni da je nama to potpuno nebitno i da ih beskrajno volimo bili oni muško, žensko ili oboje. To je toliko nevažno da uopće nije vrijedno ovih redaka, a kad su nam djeca zdrava možemo bi presretni i zahvalni do neba.
Dolazak bebačice svaki kutak kuće puni ljubavlju, njena neiskvarenost, iskrenost i iskonska radost nas osvajaju svakog dana iznova.
Ta se mala krašotica budi uz osmijeh, maše rukicama i nogicama od ushićenja kad nas vidi, smije se glasno i vrišti od sreće, poklanja osmijehe naveliko i prepreslatka je kad nas gleda tim velikim plavim okicama. Kad ju Iskra nasmijava to je posebno veselje i kuća nam se ori od smijeha i vriske. I onda su sve ove stavke iznad manje važne jer one od nas čine bolje i sretnije ljude.