Doza 'hormona ljubavi' mogla bi pomoći u borbi s postporođajnom depresijom – i viškom kila
Razdoblje nakon poroda je burno, teško i može biti vrlo okrutno, prije svih za mamu, naravno. U tom se razdoblju vrlo često može javiti postporođajna tuga, a ona se može pretvoriti s vremenom u postporođajnu depresiju. Prema nekim statistikama ona pogađa svaku desetu ženu.
S ovim se stanjem nije lako nositi, a može biti vrlo teško, pa čak i opasno. Zato se uvijek naglašava važnost liječenja ovog oblika depresije, na svaki dostupan način. A čini se da je jedan od „lijekova“ dostupniji i ljepši od svih drugih. Jer uključuju – zagrljaje.
Ne, nije sve tako jednostavno, naravno. Sve je skupa vezano uz hormon sreće, koji igra veliku i važnu ulogu u trudnoći, porodu, pa je bilo logično da je važan i u postporođajnom razdoblju. Naime, stručnjaci u SAD-u i Velikoj Britaniji otkrili su da oboljelima od postporođajne depresije možda nedostaju geni koji omogućuju tijelu da proizvodi hormon oksitocin.
Osim što ga zovu „hormon sreće“, često ga nazivaju i „hormon ljubavi“, a oslobađa se tijekom poroda, dojenja i kao odgovor na grljenje, te tako pomaže proizvesti osjećaj privrženosti. Ako nema dovoljno ovog hormona, nove mame mogu malo teže uspostavljati vezu sa svojim djetetom, zbog čega se mogu osjećati loše. Stručnjaci sada predlažu da bi razvoj novih lijekova koji pomažu u proizvodnji oksitocina mogao biti način pomoći u borbi protiv ovih simptoma.
„Napravili smo iskorak u razumijevanju postporođajne depresije, ozbiljnog zdravstvenog problema o kojem se vrlo malo zna unatoč mnogim desetljećima istraživanja,“ rekao je profesor Sadaf Farooqi s Instituta za metaboličke znanosti na Sveučilištu Cambridge, te istaknuo važnu stvar:
„Ovo nas istraživanje podsjeća da mnoga ponašanja za koja pretpostavljamo da su potpuno pod našom kontrolom imaju snažne uzroke u biologiji.“
Poručavali su miševe
Inače, istraživači su do ovog otkrića došli dok su promatrali gene dvaju dječaka iz različitih obitelji. Oboje su bili ozbiljno pretili, a također su patili od anksioznosti, autizma i problema u ponašanju. Otkrili su da svakom nedostaje jedan gen poznat kao TRPC5. Njihovim majkama također je nedostajao taj gen. Obje su majke bile pretile i obje su patile od postporođajne depresije.
Kada su taj gen koji nedostaje ispitivali na miševima, znanstvenici su otkrili da mužjaci miševa s defektnim oblikom gena pokazuju iste probleme kao i dječaci. To je uključivalo debljanje, tjeskobu, nesklonost društvenim interakcijama i agresivno ponašanje. Ženke miševa pokazale su slično ponašanje. A kada su postale majke također su pokazivale depresivno ponašanje i 'slabu brigu o potomstvu', rekli su stručnjaci.
Ispostavilo se da taj gen, TRPC5, djeluje na živčane stanice koje proizvode hormon oksitocin. Brisanje TRPC5 gena dovelo je kod inače zdravih miševa do znakova tjeskobe, prejedanja, oslabljenih društvenih vještina i, u slučaju majki, simptoma sličnih postporođajnoj depresiji.
Promjenom gena TRPC5 kako bi se proizvelo više oksitocina, znanstvenici su 'preokrenuli' ove simptome: miševi su se počeli ponašati normalno zbog gubitka težine. Stručnjaci sugeriraju da tretmani koji pomažu u povećanju oksitocina u tijelu mogu proizvesti slične rezultate kod ljudi, iako bi bila potrebna dodatna istraživanja. Oksitocin se proizvodi u dijelu mozga u hipotalamusu, a izlučuje ga u krvotok hipofiza.
Studije su ranije već pokazale da oksitocin može pomoći u smanjenju tjeskobe, ali i da kada se oksitocin daje osobama s autizmom putem spreja za nos, to ih čini društvenijima.
Dr Yong Xu, stručnjak za molekularnu i staničnu biologiju s Baylor College of Medicine, rekao je: „Ono što smo vidjeli kod tih miševa bilo je prilično izvanredno. Pokazivali su vrlo slična ponašanja onima koje smo vidjeli kod ljudi kojima nedostaje gen TRPC5, što je kod majki uključivalo znakove depresije i poteškoće u brizi za bebu. To nam pokazuje da ovaj gen uzrokuje ovakva ponašanja.“
Dakle, možda nije baš pravi lijek koji će riješiti sve probleme oko postoporođajne depresije, ali zagrljaji svakako mogu pomoći!