Kolumnista Klokanice Borisa Becka, književnika, novinara i urednika u časopisima i na radiju, koji je i otac četvero djece, pitali smo kako usklađuje karijeru i obitelj i kako mu izgleda tipičan radni dan.

"Sin mi je nedavno rekao da bih ja sigurno postao uspješan i slavan pisac da nemam djecu koja me ometaju, jer bih mogao puno više raditi. Ja sam mu odgovorio da to uopće nije tako. Na sve što radim potiču me djeca i briga za njih. Da nemam djecu, ne bih radio apsolutno ništa.

Ovako supruga i ja radimo od jutra do mraka. Ne samo da treba obaviti bezbroj stvari, nego ih treba i pažljivo isplanirati i uskladiti: jelo, igra, zadaće, cijepljenje, škola, sport, glazba, spremanje, pranje, popravci, doktori – ja sve to uglavnom prepuštam nadahnuću, ali supruga ima kalendar u koji bilježi raspored, tako da nekako preživljavamo ", kaže Boris.

Obitelj u kojoj se puno priča

Od četvero djece najstariji je sin Mihovil, koji ima 15 godina, a Boris ima i tri kćeri: 13-godišnju Tamaru, 10-godišnja Klaru i četverogodišnju Martu. Za svakoga od njih kaže da je drugačiji i da to uvijek treba imati na umu: "Neke odgojne metode pale kod nekih, a kod nekih ne. Nekima je zanimljivo to što im pričam, ali kad drugima probam ispričati to isto, gledaju me kao da sam lud. Da ne govorim o tome da nema nijednog jela koje jedu svi."

Starija djeca idu u školu, Marta u vrtić, a u slobodno vrijeme Boris im voli čitati, iako je, priznaje, teško naći knjigu koja svima odgovara. Kaže da ih voli i nekud odvesti, ali onda uvijek nastane rasprava kamo bi se išlo i zato najradije pričaju. „ Oni izaberu teme, a ja pokušavam biti na nivou“, kaže. Na pitanje kako se djeca međusobno slažu odgovara: "Slažu se odlično. Nekad ovi veći slože male na pod, a nekad i mali slože veće."

Kao ocu mu je najvažnije da djeca osjete da su voljena i da ih se cijeni, da se za njih uvijek ima vremena. "Nadam se da će tako jednom postati odgovorni i samostalni ljudi, a ja ću ih gledati s oblaka i smiješiti im se", dodaje Boris Beck.

Upoznajući svoju djecu, bolje upoznajemo sebe

Ističe kako mu je važno djecu naučiti da preispituju sve autoritete, u čemu, smatra, sjajno uspijeva. A i sam je uz njih puno naučio: "S djecom sam morao ponovno proživjeti svoje djetinjstvo i mladost, svaku njihovu godinu usporedio sam sa sobom u toj dobi. Mislio sam da ću na taj način njih bolje upoznati, ali zapravo sam upoznao sebe, jer sam morao sve ponovno preispitati."

O utjecaju djece na njegov odnos sa suprugom, Boris se opet šali: "Moram čekati da žena posluži prvo djecu, pa tek onda posluži mene. Inače bi posluživala samo mene."

Budući da surađuje s Hrvatskim biblijskim društvom kao stilski redaktor novoga prijevoda Biblije te uređuje i vodi emisiju iz kulture Kulturogram na Hrvatskom katoličkom radiju, pitali smo Borisa koje mjesto ima religija u njegovom obiteljskom životu.

"I žena i ja smo kršćani, trudimo se tako živjeti i odgajamo djecu u tom ozračju. Mislim da drugačije i nije moguće: ako me djeca pitaju što mislim o nekim važnim stvarima, mogu im odgovoriti jedino iskreno. Što su djeca veća, postavljaju više pitanja i više o svemu razmišljaju – ali to je već njihov život. Dakako da bih volio da zadrže vjeru jer tek je tada moja roditeljska dužnost posve ispunjena", zaključuje.