Gotovo svako dijete će u nekom trenutku pokušati pregovarati oko pravila, odgovoriti roditelju ili se pobuniti kada čuje nešto što mu se ne sviđa. Posebno kada je ljuto, frustrirano ili mu je neugodno jer ga je netko upozorio pred drugima.

I nije svako „ne“ ili kolutanje očima znak da dijete ne poštuje odrasle. Djeca tek uče kako izraziti neslaganje i zauzeti se za sebe, a pritom ostati pristojna. Ipak, postoje rečenice koje, osobito ako ih dijete često koristi, mogu pokazivati da teško prihvaća granice i autoritet odraslih.

Malo promijeni Ovako zvuče rečenice kojima ćeš postaviti zdrave i čvrste granice

1. „Ne slušam te“

To je prilično jasan način prekidanja razgovora. Umjesto da sasluša što mu odrasla osoba pokušava reći, dijete unaprijed odlučuje da ga to ne zanima.

Naravno, možda je ljuto i treba mu nekoliko minuta da se smiri. No ako redovito odbija saslušati roditelja, učitelja ili drugu odraslu osobu čim čuje nešto što mu se ne sviđa, svaki pokušaj postavljanja granice lako se pretvori u borbu.

2. „Ti mi ne možeš govoriti što da radim“

Jedno je kada dijete ima svoje mišljenje i ne slaže se s odraslom osobom, a nešto sasvim drugo kada svaku uputu doživljava kao izazov.

Ova rečenica često se pojavi kada ga netko upozori na ponašanje ili od njega traži da poštuje neko pravilo. Umjesto razgovora o onome što se dogodilo, fokus se prebacuje na to tko ima pravo kome nešto reći.

3. „Mama je rekla da ne moram“

Ponekad je to, naravno, potpuno točno. Roditelji mogu imati drukčija pravila i dijete ih samo prenosi.

Problem nastaje kada „mama je rekla“ ili „tata mi dopušta“ postane odgovor na svaki zahtjev druge odrasle osobe. Tada roditelj postaje svojevrsni štit kojim dijete pokušava izbjeći svako pravilo koje mu u tom trenutku ne odgovara.

4. „Svejedno“

Jedna riječ, ali ton kojim je izgovorena često kaže puno više. Dodaj tome kolutanje očima i slijeganje ramenima i poruka je prilično jasna: „Nije me briga što govoriš.“

Djeca je često koriste kako bi prekinula razgovor koji im je neugodan ili izbjegla dalje objašnjavanje.

5. „Nije fer!“

Ovo će vjerojatno svaki roditelj čuti barem nekoliko stotina puta. I sasvim je u redu da dijete kaže kada mu se nešto čini nepravednim.

Ali djeca također trebaju postupno naučiti da pravedno ne znači uvijek dobiti ono što žele. Ponekad je odgovor jednostavno „ne“, a ponekad se pravilo neće promijeniti samo zato što im se ne sviđa.

savjeti Kako postaviti pravila kojih će se djeca zapravo pridržavati?

6. „Nije me briga“

Iza ove rečenice često se zapravo krije upravo suprotno. Dijete možda jest povrijeđeno, ljuto ili posramljeno, ali mu je lakše ponašati se kao da mu nije stalo.

Ako „nije me briga“ redovito koristi kako bi prekinulo svaki razgovor o svom ponašanju, teško je doći do onoga što se zapravo događa.

7. „Gledaj svoja posla“

Ovdje više nije riječ samo o neslaganju. Dijete odrasloj osobi zapravo poručuje da nema pravo komentirati njegovo ponašanje.

I djeca imaju pravo na privatnost i osobne granice, ali to ne znači da mogu sama odlučiti da se pravila na njih ne odnose ili da ih odrasla osoba ne smije upozoriti kada je to potrebno.

8. „Pusti me na miru“

Ovu rečenicu treba gledati u kontekstu. I djeci ponekad stvarno treba malo prostora da se smire i nema ništa loše u tome da to kažu.

Razlika je u tome traži li dijete nekoliko minuta da dođe sebi ili koristi „pusti me na miru“ svaki put kada treba razgovarati o nečemu što je napravilo. Uzimanje predaha može pomoći, ali ne znači da se na razgovor poslije ne treba vratiti.

9. „Znam!“

Vjerojatno jedna od rečenica koje roditelji najčešće čuju. Sama po sebi nije nepristojna, ali izgovorena uz kolutanje očima i ton „prestani mi govoriti“ dobiva sasvim drugo značenje.

A ako dijete nakon petog podsjetnika da spremi stvari odgovori „znam“, jasno je zašto roditelju to „znam“ baš i nije dovoljno, piše Yourtango.

riječ stručnjaka Ovo su 3 uobičajene roditeljske pogreške koje djetetu otežavaju život