Svaka generacija roditelja neke stvari radi drukčije od prethodne. Mijenja se ono što znamo o djeci i odgoju, ali mijenja se i sam način života. Zato ono što je prije nekoliko desetljeća bilo sasvim normalno danas ponekad zvuči gotovo nezamislivo.

Ako si odrastao 70-ih, 80-ih ili 90-ih, velika je šansa da ćeš se prepoznati u barem nekoliko ovih pravila.

nekad i sada Danas bi mnogi roditelji rekli "nema šanse", a djeca 70-ih svakodnevno su to radila

1. Kući se dolazilo prije mraka

Djeca su nekada puno više vremena provodila vani bez roditelja. Izašla bi iz kuće, pronašla ekipu iz kvarta i vratila se tek kada bi se počelo smračivati. Mobitela nije bilo, a roditelji često satima nisu znali gdje im je dijete u svakom trenutku.

Danas je takav scenarij puno teže zamisliti. Roditelji više brinu o sigurnosti i žele znati gdje su im djeca, a samostalna igra bez nadzora sve je rjeđa.

2. S tanjura se moralo pojesti sve

„Ne ustaješ od stola dok ne pojedeš.“ Mnogi su odrasli upravo uz to pravilo.

Namjera roditelja najčešće nije bila loša, hrana se nije bacala i očekivalo se da dijete pojede ono što mu je stavljeno na tanjur. No danas se puno više pažnje posvećuje tome da djeca nauče prepoznati vlastitu glad i sitost. Zato se prisiljavanje djeteta da pojede sve s tanjura sve više napušta, a djeci se ostavlja više prostora da sama osjete koliko im je hrane dovoljno.

3. Stariji brat ili sestra automatski su bili dadilja

Ako si bio najstarije dijete u obitelji, vrlo je moguće da je čuvanje mlađeg brata ili sestre jednostavno išlo uz tu ulogu.

Prije nekoliko desetljeća nije bilo neobično da starije dijete ostane samo s mlađom djecom dok roditelja nema. Danas su roditelji puno oprezniji kada odlučuju je li i kada dijete dovoljno zrelo za takvu odgovornost.

Danas se više govori i o parentifikaciji, odnosno situacijama u kojima dijete preuzima obaveze i odgovornosti koje zapravo pripadaju odraslima.

4. Na večeri je morala biti cijela obitelj

Mogao si biti usred najbolje igre s ekipom, ali kada je mama pozvala na večeru išlo se kući. 

Zajednički obroci bili su dio svakodnevne rutine mnogih obitelji i nije se previše raspravljalo o tome hoće li dijete sjesti za stol.

Danas to nije uvijek tako jednostavno. Roditelji rade, djeca imaju treninge, glazbenu školu i druge aktivnosti, a članovi obitelji često dolaze kući u različito vrijeme. Ipak, zajednički obroci imaju svoje prednosti, od kvalitetnijeg zajedničkog vremena do prilike da obitelj jednostavno razgovara o tome kako je kome prošao dan.

5. Djeca su imala svoj dio kućanskih poslova

Iznošenje smeća, pranje automobila, rad u dvorištu, pospremanje, pa čak i glačanje. Popis dječjih obaveza znao je biti poprilično dug.

Nije se nužno dobivao džeparac za svaki obavljeni posao. Pomagalo se zato što si bio član kućanstva i od tebe se očekivalo da napraviš svoj dio. I današnja djeca imaju kućanske obaveze, ali roditelji češće paze na to koji su poslovi primjereni njihovoj dobi i koliko odgovornosti mogu preuzeti.

6. Ako ti je dosadno, dobio bi posao

Starije generacije dobro znaju zašto roditelju ponekad nije bilo pametno reći: „Dosadno mi je.“

Vrlo brzo bi se pronašla soba koju treba pospremiti, smeće koje treba iznijeti ili neki drugi posao koji već dugo čeka. Djeca su zato velik dio vremena sama smišljala što će raditi. Izašla bi van, pozvala prijatelja ili jednostavno pronašla neku zanimaciju.

Danas roditelji često puno više organiziraju dječje slobodno vrijeme, a tu su i ekrani koji su dosadu gotovo potpuno promijenili. No upravo je dosada prilika da dijete samo smisli čime će se baviti, umjesto da mu odrasli uvijek ponude rješenje.

7. Nije se dobivalo sve što se poželi

Vidiš nešto u trgovini i želiš to? Odgovor je često bio: „Stavi na popis za Božić.“

Za neke se stvari štedjelo, neke su čekale rođendan, a neke jednostavno nikada nisi dobio. Čekanje je bilo normalan dio života.

Naravno, promijenio se i svijet oko nas. Danas gotovo sve možemo naručiti u nekoliko klikova i dobiti vrlo brzo. Zato djeca imaju puno manje prilika iskusiti ono čekanje koje je nekada dolazilo samo po sebi.

8. Roditeljima se nije odgovaralo

Ovo je vjerojatno jedno od pravila koje će mnogima biti posebno poznato. Roditelj je bio autoritet, a kada bi nešto rekao, od djeteta se očekivalo da posluša.

Djeca su imala puno manje prostora za pregovaranje, propitivanje pravila ili izražavanje neslaganja. Mentalitet prema kojem djeca trebaju biti „viđena, ali ne i saslušana“ značio je i da se o njihovim osjećajima puno manje razgovaralo.

Danas roditelji uglavnom više potiču djecu da kažu što misle i kako se osjećaju. To, naravno, ne znači da granice i poštovanje nestaju, dijete može imati pravo na svoje mišljenje, a istodobno učiti kako ga izraziti bez vrijeđanja i nepoštovanja, piše Yourtango. 

I zato ih moramo postaviti Roditelji koji ne postavljaju granice djecu mogu naučiti ovih 6 loših lekcija