13 najiskrenijih: Roditelji su otkrili stvari zbog kojih najviše žale u odgoju svoje djece
Niti jedan roditelj nije savršen. Niti jedan roditelj ne bi se trebao truditi biti savršen. Jer savršenstvo u roditeljstvu ne postoji. Svi mi radimo greške – nekad manje, nekad veće, nekad svakodnevno, nekad povremeno, nekad rijetko, ali na kraju krajeva, svi ih radimo. Kad pogledamo unatrag, neke nam se greške zbog kojih smo patili i krivili se čine potpuno nebitnima, a neke druge, ipak, bismo tako rado promijenili i vratili vrijeme unatrag…
Na stranici BuzzFeed postavili su pitanje roditeljima koji sudjeluju u njihovom forumu – zbog čega žale najviše u odgoju svoje djece. To je pitanje s razlogom postavljeno i često privlači pažnju roditelja. Na kraju su otkrili koje su odgovore davali roditelji – odnosno koji su odgovori bili najdojmljiviji.
1. Nisam svojoj kćeri dopustila da dovoljno puta ne uspije. Sada, kad je odrasla osoba, svaki neuspjeh koji doživi istinski poremeti njezino samopouzdanje i mentalno zdravlje. To je nešto zbog čega najviše u roditeljstvu žalim do sada."
2. Žao mi je što nisam natjerao svog sina da se potrudi za sve što je dobio. Rekao sam mu, 'Ako imaš dobre ocjene, možeš imati što god želiš.' Dobio je najnoviju igraću konzolu. Nikada nije trebao puno učiti za ocjene. Sada mu je 25 godina, napustio je fakultet i misli da bi trebao živjeti kod kuće i ne pridonositi ničemu. On sada ima slabu radnu etiku.
3. Kada je riječ o tome za čim najviše žalim u odgoju moja dva sina, koji su sada odrasli, to je da sam ih trebala učiti kuhati, čistiti i prati rublje od malih nogu. Rezultat toga što ih nisam učila je da očekuju od žene da obavlja sve kućanske poslove jer to nije njihov posao — iako žena ima svoj posao s punim radnim vremenom izvan kuće.
4. Ograničila bih njihovo vrijeme ispred ekrana, a i svoje. Vrijeme leti. Moji sinovi sada imaju 19 i 21 godinu, a nijedan od najboljih trenutaka koje smo proveli kao obitelj nije bio ispred TV-a ili kada smo svi bili na svojim uređajima i ne razgovarali. Srećom, oni još uvijek žive s nama, a moj suprug i ja pokušavamo nadoknaditi te sate provodeći vrijeme s njima daleko od masovnih medija.
5. Žao mi je što nisam bila bolja u četkanju kose svoje kćeri i što to nisam činila češće dok je bila mala. Sada je u prvom razredu i ne može podnijeti da joj se kosa četka ili povuče unatrag za bilo kakvu frizuru za sport, na primjer. Ne pomaže to što je naslijedila moju gustu, kovrčavu kosu, pa je sklona čvorovima na zatiljku.
6. Najviše žalim u životu što sam uvijek davala prednost tome da dijete bude sretno 'u ovom trenutku' umjesto da se pridržavam granica i posljedica koje sam navela. To je mog sina naučilo tome da me zapravo ne mora slušati jer bih pokleknula kad bih ga vidjela nesretnog. Sada kada imam posinka, radim za njega ono što sam trebala učiniti za vlastitog sina.
7. Napravila sam više grešaka nego što bi itko želio pročitati! Jedna od najvećih je bila da nisam provodila dovoljno vremena sa svojom djecom dok su bila mlađa. Živjeli smo na seoskom imanju, a sjećam kako je moj najmlađi sin tražio da idem s njim u šetnju prirodom. Uvijek sam imala neki izgovor zašto ne mogu i rekla sam da ću to učiniti drugi put. Sada ima 21 godinu i nikad nismo išli u šetnju prirodom. Oh, kako bih voljela da sam rekla da i stvorila sretnu uspomenu za nas oboje. Prva djeca su važna, ali ti posljednje slama srce. Nikada ne znaš kada ćeš zadnji put čitati priču za laku noć, imati čajanku ili njihati ga. Odvoji vrijeme. Reci da. Žaljenje boli.
8. Žalim što nisam bio glasniji, dok su moji posinci bili mali. Moja žena je uvijek govorila: 'Ti im nisi roditelj! Ali ja sam živio s njima. Njihovo ponašanje utjecalo je na mene. Njezino pogrešno roditeljstvo i dopuštanje da se izvuku s bilo čim stvorilo je dvoje djece bez prijatelja, bez radne etike i bez samopoštovanja.
9. Zabrinutost. Toliko sam brinula o tome napreduju li onako kako bi trebali i provode li dovoljno vremena istražujući i slično. U početku sam ih samo željela pomoći u svemu, to mi je bio prioritet. Ali kako su postajali stariji, naučila sam da za neke stvari treba malo više vremena. Zahvalna sam što sam im pružila pomoć koja im je bila potrebna u tako mladoj dobi. Ali provela sam toliko vremena istražujući da doista nisam odvojila dovoljno vremena za uživanje u tom što rade.
10. Žao mi je što nisam odgajala svoju djecu kako sam željela, a sve kako bih održala mir u kući i ne bih remetila raspoloženje njihova oca. Stalno su se izvlačili sa stvarima i uvijek je sve bilo po njihovom samo kako bih ja mogla 'sačuvati mir', kako bi bili tiho i ostavili svog tatu na miru. Bilo je toliko propuštenih prilika za zabavne dane jer njihov tata nije želio ići, ali nije želio da ga ostavimo samog, pa smo svi patili i ostajali kod kuće. Trebala sam se više zalagati za njih kako bi mogli učiniti ono što im je potrebno umjesto da pokušavam izbjeći sukob. Mislila sam da je održavanje mira u kući dobra stvar, ali moja su djeca propustila toliko toga što sam željela učiniti s njima.
11. Voljela bih da sam tada znala da mogu naučiti stvari od svoje djece. Također, voljela bih da sam imala više razumijevanja.
12. Žao mi je što sam dopustila svom djetetu da se igra sa susjedovim djetetom koje je bilo zločesto. Trebala sam odmah prekinuti to prijateljstvo u njeno ime.
13. Imala sam sreću da budem roditelj prije nego što su internet i pametni telefoni postali važni. Apsolutno nimalo ne žalim zbog svog roditeljstva, a moja su djeca postala nevjerojatno dobra. Međutim, definitivno se nisam dovoljno fokusirala na svoj odnos s mužem tijekom tih godina. Oboje smo bili toliko predani našem roditeljstvu da smo izgubili ljubav jedno prema drugome. Poštivali smo se i sviđali smo se jedno drugom, ali se više nismo osjećali kao partneri — samo 'mama' i 'tata' (i složili smo se 100% oko svega u tom području).