Znanstvenici otkrili još jednu moguću korist dojenja – povezana je s manjim rizikom od ADHD-a
Sve više istraživanja pokazuje da dojenje može imati dugoročne koristi za dječje zdravlje, a nova studija norveških znanstvenika upućuje na još jednu moguću prednost. Istraživači sa Sveučilišta u Bergenu otkrili su povezanost između duljine dojenja i vjerojatnosti razvoja simptoma poremećaja pažnje i hiperaktivnosti (ADHD).
Prema njihovim rezultatima, djeca koja su bila isključivo dojena tijekom prvih šest mjeseci života rjeđe su pokazivala simptome ADHD-a, a povezanost je bila posebno izražena kod djevojčica.
Ipak, autori naglašavaju da genetika i dalje igra važnu ulogu u razvoju ADHD-a te da je riječ o složenom neurorazvojnom poremećaju na koji utječe više čimbenika, prenosi Euronews.
Što je pokazalo istraživanje?
Znanstvenici su analizirali podatke više od 37.000 djece rođene u Norveškoj između 1999. i 2009. godine. Pratili su koliko su dugo djeca bila dojena te su procjenjivali simptome ADHD-a kada su djeca imala tri, pet i osam godina.
Rezultati su pokazali da je svako dojenje bilo povezano s manjom pojavnosti simptoma ADHD-a, no najveća korist zabilježena je kod djece koja su tijekom prvih šest mjeseci života bila isključivo dojena.
„Dobro je poznato da na psihijatrijske simptome i poremećaje utječu i genetski i okolišni čimbenici“, rekla je Berit Skretting Solberg, psihijatrica i istraživačica na Odjelu za biomedicinu Sveučilišta u Bergenu te viša konzultantica u bolnici Betanien.
Dodala je da su rezultati pokazali kako se s duljim trajanjem isključivog dojenja smanjuje razina simptoma ADHD-a u dobi od tri, pet i osam godina.
Zašto bi dojenje moglo imati zaštitni učinak?
Majčino mlijeko nije samo hrana. Ono sadrži brojne hranjive tvari, vitamine, prebiotike, probiotike i druge biološki aktivne sastojke koji imaju važnu ulogu u ranom razvoju djeteta, uključujući i razvoj mozga.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i UNICEF preporučuju započinjanje dojenja unutar prvog sata nakon poroda te isključivo dojenje tijekom prvih šest mjeseci života. To znači da beba u tom razdoblju ne prima drugu hranu ni tekućinu, pa čak ni vodu.
Ipak, istraživanje je pokazalo da su majke uključene u studiju u prosjeku isključivo dojile kraće od četiri mjeseca.
Razlozi za raniji prekid dojenja mogu biti različiti: od zdravstvenih poteškoća do povratka na posao ili nedostatka podrške.
Potrebna su dodatna istraživanja
Autori studije ističu da njihovi rezultati ne dokazuju da dojenje izravno sprječava razvoj ADHD-a. Budući da je riječ o opservacijskom istraživanju, ono može pokazati samo povezanost između duljine dojenja i simptoma ADHD-a.
Zato naglašavaju da su potrebna dodatna istraživanja koja bi bolje objasnila na koji način rano hranjenje može utjecati na razvoj dječjeg mozga.