Sjećate li se kako ste, kao dijete, stiskali kad bi vas netko od rođaka grlio, ljubio ili štipao za obraz? Niste smjeli ništa reći, jer bi to bilo jako nepristojno. Možda se sjećate i kako vas netko škaklja, a vi kroz smijeh molite da prestane. To se ne događa i na kraju skoro ostajete bez daha i počnete paničariti. Možda se se u školi trebali u redu držati za ruku s nekim s kim ste se upravo posvađali? Vjerojatno ste u djetinjstvu, a možda i kasnije, doživjeli nebrojeno mnogo situacija u kojima vas je netko dirao bez vašeg pristanka.

Svatko me ima pravo dirati?

"Ako ne tražimo od djeteta dopuštenje prije nego što ga dodirnemo, učimo ga da nema autonomiju nad svojim tijelom, da je njegovo tijelo javno vlasništvo i da pripada odraslima ili drugoj djeci koja su fizički jača ili imaju veću društvenu moć. Kada ignoriramo dijete koje nam govori - riječima ili govorom tijela - da ne želi da ga diramo, poručujemo mu da se nema pravo usprotiviti. Učimo ga da je njegovo tijelo javno vlasništvo i da će se njegovo protivljenje ignorirati", upozorava Deanne Carson, međunarodno priznata govornica, autorica i stručnjakinja za seksualnost, jedna od osnivačica organizacije Body Safety Australia, koja se bavi zaštitom djece od zlostavljanja.

Djeca koju su ušutkavali i koja su se mirila s tim neželjenim fizičkim kontaktom, mogla bi se, kad odrastu, smrznuti kad ih netko pokuša nagovoriti na sex, jer iako ga ne žele, boje se što će se dogoditi ako ga odbiju. Ili bi mogli postati ona druga osoba, koja ne zna čitati neverbalne znakove kojima joj netko poručuje da nije zainteresiran za seks.

Kako to možemo promijeniti i odgojiti djecu sa snažnim osjećajem tjelesne autonomije, koja će tražiti pristanak od drugih i osjećati se slobodnima dati ili ne dati pristanak? Kako odgojiti djecu koja će znati kome se obratiti ako ih netko povrijedi i koja će biti sigurna da će ih netko čuti i podržati? Deane Carson sama je ponudila 6 odgovora na ova svoja pitanja:

1. Svaki put tražite dopuštenje

Već od rođenja, možemo svoju bebu polako učiti da ima pravo donositi odluke o svome tijelu. Kad mijenjamo pelenu, umjesto da bebi pričamo što radimo, možemo je pitati smijemo li to napraviti. Naravno, beba ne može odgovoriti i pelene se trebaju promijeniti, ali ako steknemo naviku da pitamo bebu za dopuštenje i pričekamo trenutak ili dva prije nego je počnemo skidati ili kupati, učimo dijete da je normalno tražiti dopuštenje.

2. Sami dajte ili uskratite pristanak

Kad vam se vaše dijete zaleti u zagrljaj možete reći: "Vidim da me želiš zagrliti, dođi!" Također mu pokažite da mu ne možete svaki put odmah zadovoljiti želju za fizičkim kontaktom. Nemojte namjerno uskraćivati iskaze ljubavi svom djetetu, ali bit će puno spontanih prilika za ovu poruku. Na primjer, možete reći: "Znam da me želiš dirati, ali ruke su ti sada od meda i ja ne želim biti ljepljiva." Onda možete zajedno naći način da oboje budete zadovoljni.

3. Slušajte svoje dijete

Kad vam dijete kaže da ga ne dirate ili da prestanete, prestanite! Ako se hrvate ili škakljate dijete i ono pokazuje da mu to smeta, odmah prestanite. Možete reći: "Vidim da ti ovo nije zabavno pa ću prestati. Možeš mi reći ako ti nešto ne odgovara i uvijek ću prestati." To je jako važno, jer previše djece usvoji poruku da nema smisla pobuniti se ako ih netko povrjeđuje.

4. Zaštitite dijete od prijatelja i rođaka

Bebe ne mogu govoriti, a mala djeca se ne bi sama trebala brinuti za svoju sigurnost. To je naš posao. Recite svojim prijateljima i članovima obitelji za pravilo da se bebu traži dopuštenje prije kontakta. Ovo bi moglo biti teško, pogotovo ako baki pokušavate objasniti da čeka dopuštenje prije nego što stisne svoje najdraže unuče za obraz ili ga čvrsto zagrli. Još teže će vjerojatno biti naučiti je da ne uzme osobno i ne uvrijedi se zbog odbijanja zagrljaja.

Prvi posjet novorođenčetu: pravila za goste

5. ... i stranaca

Traženje prijatelja i rođaka da poštuju tjelesnu autonomiju djeteta može biti nezgodno, a sa strancima to može biti još teže, jer će vas uglavnom uhvatiti nespremne. Koliko smo često i sami vidjeli novorođenče i poželjeli ga podragati po glavi, poljubiti bucmaste obraze ili ga zagrliti? Ili oni slatki dvogodišnjaci s bucmastim nogicama i frčkastom kosicom? U djeci je nešto toliko neodoljivo da ih jednostavno želimo dodirnuti. Ali ako to napravimo, šaljemo im poruku da su oni javno vlasništvo i da ih svatko može dirati kad god poželi. 

Ako netko posegne prema vašem djetetu, mogli biste reći: "Ova gospođa ti želi pomaziti kosu jer izgleda tako mekana. Je li tebi to OK?" Bez obzira hoće li vaše dijete odgovoriti, šaljete mu poruku da imaju pravo na to. Na taj način također širite spoznaju o važnosti traženja pristanka.

6. A što je sa zdravljem i higijenom?

Iako bi dvogodišnjaci mogli za sve govoriti Ne, morat ćete im promijeniti pelenu, oprati zube, nekad će morati dobiti injekciju i liječnici i stomatolozi će ih morati pregledavati. Ovdje morate početi uvoditi ideju nužnog kontakta. Možete reći: "Znam da ne želiš da ti sada promijenim pelenu jer si mi rekao. Ja se bojim da će ti se guza zacrveniti i boljeti te ako je ne promijenim."

Svog liječnika ili stomatologa također možete zamoliti da zatraži dopuštenje djeteta prije nego što nešto napravi. Na primjer, stomatolog bi mogao reći: "Želim vidjeti kako ti rastu zubići. Mogu li ti dodirnuti usta da bih pogledao?" Ako ste s djetetom ranije razgovarali o onome što ga čeka, možete se nadati da će odgovoriti potvrdno. No ako ne pristane, a radi se samo o redovnom pregledu, mogli biste mu pokazati da ste ga zaista čuli i dogovoriti pregled za drugi put. Ako pak ima karijes i zub ga boli, morat ćete mu objasniti zašto ga stomatolog mora dirati i vidjeti što vaše dijete treba da bi mu to bilo u redu.