Rano izlaganje djece ekstremnim temperaturama može utjecati na razvoj mozga
Svaki je roditelj svjestan ranjivosti djece u ranoj dobi – i to na više razina. Znamo da ih ne smijemo previše izlagati suncu, znamo da ih moramo zaštititi od prevelike hladnoće, znamo da ih moramo zaštititi od još cijelog niza opasnosti na koje kao odrasli možemo i zaboraviti, a djeci prijete kao potencijalna opasnost. Znamo da štitimo kožu od sunca, kožu od hladnoće, ali nije nam baš padalo na pamet da bi neka od tih stanja mogla biti doslovno opasna za mozak bebe…
Najnovije istraživanje pokazalo je da izloženost vrućini i hladnoći u ranom životu može imati dugotrajne učinke na mikrostrukturu bijele tvari u mozgu djeteta. Dakle, može utjecati na mozak. Istraživanje je provedeno u obliku skeniranjem mozga više od 2000 predadolescenata, a pokazalo se posebno da su posljedice lošije ako osobe žive u siromašnijim četvrtima.
Ova studija, objavljena u časopisu Nature Climate Change, naglašava ranjivost fetusa i preosjetljivost djece na ekstremne temperature. No, kad čujemo ove informacije, možemo se zabrinuti, a ipak nismo točno sigurni u kojem smjeru idu objašnjenja ovakvih rezultata.
Moglo bi za mnoge biti neočekivano čuti da su znanstvenici „uperili prst“ u jedan od mogućih uzroka ovakvih rezultata, pa kažu da bi učinak temperature okoline na neurorazvoj mogao bi biti povezan s - lošijom kvalitetom sna.
Utjecaj ekstremnih temperatura na ljudsko tijelo već je neko vrijeme velika briga znanstvenika, posebno otkako se nalazimo u sve češćim klimatskim izvanrednim stanjima. Djeca su na takve promjene temperature posebno osjetljiva jer njihovi termoregulacijski mehanizmi još uvijek nisu zreli.
„Znamo da je mozak fetusa i djece u razvoju posebno osjetljiv na izloženost okolišu, a postoje neki preliminarni dokazi koji upućuju na to da izloženost hladnoći i toplini može utjecati na mentalnu dobrobit i kognitivne performanse djece i adolescenata“, rekla je Mònica Guxens, istraživačica na ISGlobalu, Erasmus MC-u i CIBERESP-u. „Međutim, nedostaju studije koje procjenjuju potencijalne promjene u strukturi mozga kao rezultat ovih izloženosti“, dodala je.
U ovoj studiji, njen je tim promatrao strukturu bijele tvari u mozgu predadolescenata kako bi identificirao prozore osjetljivosti na izloženost hladnoći i toplini u ranom životu. Analiza je uključila 2.681 dijete iz prijašnje studije, koja su bila podvrgnuta magnetskoj rezonanciji (MRI) između 9 i 12 godina.
MRI protokol procijenio je povezanost mozga mjerenjem veličine i smjera difuzije vode unutar bijele tvari mozga. U zrelijim mozgovima voda teče više u jednom smjeru nego u svim smjerovima.
Rezultati su pokazali da je izloženost hladnoći tijekom trudnoće i prve godine života te izloženost toplini od rođenja do 3. godine starosti povezana s višom prosječnom difuznošću u predadolescenciji, što ukazuje na sporije sazrijevanje bijele tvari.
Vlakna bijele tvari, naime, odgovorna su za povezivanje različitih područja mozga, te omogućuju komunikaciju među njima. Kako se bijela tvar razvija, ta komunikacija postaje brža i učinkovitija. Studija je pokazala da sudionici koji su više izloženi hladnoći i toplini pokazuju razlike koje ukazuju na nižu razinu sazrijevanja bijele tvari. Najveće promjene uočene su kod onih koji su bili visokim ili niskim temperaturama izlagani u prvim godinama života. „Naši rezultati sugeriraju da upravo tijekom ovog razdoblja brzog razvoja mozga izlaganje hladnoći i toplini može imati trajne učinke na mikrostrukturu bijele tvari,“ rekao je koautor i istraživač Carles Soriano.
Jedan važan mehanizam koji bi mogao objasniti učinak temperature okoline na neurorazvoj mogao bi biti povezan s lošijom kvalitetom sna. Drugi mogući mehanizmi uključuju poremećaj funkcije posteljice, aktivaciju hormonalne osovine koja dovodi do veće proizvodnje kortizola ili upalne procese.