O dojenju se često govori kao o nečemu potpuno prirodnom i instinktivnom. Kao da majka i dijete odmah znaju što treba raditi i kao da sve ide bez poteškoća. U stvarnosti mnoge majke prve dane pamte drugačije. Pamte nesigurnost, umor, bolne pokušaje i osjećaj da rade nešto pogrešno.

Problem najčešće nije u majkama nego u očekivanjima. Danas se dojenje često romantizira. Prikazuje se kao nešto što mora biti lako, spontano i lijepo od prvog dana. Uz to se stvara pritisak da majka mora dojiti pod svaku cijenu i da svaki problem znači da ne radi dovoljno dobro.

riječ stručnjaka Je li dojenje nakon druge godine “previše”? Evo što kaže savjetnica za dojenje

Nakon godina rada u rodilištu, danas u samostalnoj primaljskoj praksi svakodnevno dolazim u domove majki i vidim kako stvarno izgledaju prvi dani s bebom. I ono što najčešće čujem je rečenica: „Nemam mlijeka.“

Rijetko koja majka odmah nakon poroda ima mlijeko kakvo mnogi zamišljaju. U prvim danima stvara se kolostrum, prvo mlijeko koje dolazi u malim količinama, ali je izuzetno vrijedno i potpuno prilagođeno potrebama novorođenčeta.

Važno je razumjeti i kolike su potrebe bebe u tim prvim danima. Želudac novorođenčeta prvi dan života velik je otprilike 5 do 7 mililitara, veličine jedne trešnje. To znači da bebi u početku nisu potrebne velike količine mlijeka nego česti mali obroci. Upravo zato kolostrum dolazi u malim količinama, ali u količini koja je dovoljna za potrebe novorođenčeta.

Kada majka to zna, lakše razumije zašto beba često traži dojku i zašto početak dojenja ne izgleda kao što je zamišljala.

Dojenje je vještina koja se uči. I majci i djetetu.

Najčešći mitovi o dojenju

U prvim danima najviše problema nastaje zbog pogrešnih uvjerenja i savjeta koji dolaze iz različitih izvora. Zato je važno razjasniti neke od najčešćih mitova koji majkama stvaraju nepotreban pritisak.

Prvi mit je da dojenje mora ići samo od sebe jer je prirodno. To što je nešto prirodno ne znači da je jednostavno. Novorođenče mora naučiti sisati, pravilno zahvatiti dojku i koordinirati disanje i gutanje. Majka mora naučiti prepoznati znakove gladi, pronaći položaj koji odgovara njoj i djetetu i nositi se s promjenama u vlastitom tijelu. To je proces koji traži vrijeme.

Drugi mit je da je bol normalan dio dojenja i da se mora izdržati. Blaga osjetljivost može se pojaviti na početku, ali trajna bol nije normalna. Najčešći uzrok boli je nepravilno hvatanje dojke. Kada se taj problem ne riješi na vrijeme, dolazi do oštećenja bradavica i sve većeg umora majke. U praksi često vidim da mala korekcija položaja može riješiti problem koji je majku mučio danima.

Treći mit je da beba koja često traži dojku nema dovoljno mlijeka. Novorođenče ima mali želudac i treba česte obroke. Često sisanje u prvim danima normalno je ponašanje i dio je procesa uspostavljanja dojenja. Sisanje potiče stvaranje mlijeka i pomaže dojci da se prilagodi potrebama bebe.

Četvrti mit je da dobra majka mora dojiti bez obzira na sve. Ovakav način razmišljanja kod mnogih žena stvara osjećaj krivnje i dodatni stres. U nekim situacijama dojenje nije jednostavno izvedivo zbog zdravstvenih razloga, iscrpljenosti ili složenog početka nakon poroda. Majčinstvo se ne mjeri isključivo načinom hranjenja. Važno je pronaći rješenje koje je sigurno i za majku i za dijete.

Peti mit je da loš početak znači da dojenje neće uspjeti. U stvarnosti to vrlo često nije točno. U samostalnoj primaljskoj praksi često susrećem majke koje su u prvim danima bile nesigurne, imale bol ili mislile da nemaju dovoljno mlijeka, a uz pravovremenu pomoć uspjele su uspostaviti dojenje bez većih poteškoća.

Majke nakon poroda često zaborave na sebe

Dolaskom kući počinje razdoblje koje je za mnoge majke najzahtjevnije. Tada obično dolazi do nadolaska mlijeka, najčešće između trećeg i petog dana nakon poroda. Upravo u tom razdoblju često vidim još jedan problem koji se rijetko spominje, a ima veliki utjecaj na dojenje.

Mnoge majke po dolasku kući jednostavno ne jedu i ne piju dovoljno. Dan prolazi u podojima, presvlačenju, umoru i nedostatku sna, a obroci se odgađaju ili preskaču. Ponekad nemaju pripremljen obrok, ponekad nemaju podršku u kući, a ponekad jednostavno zaborave na sebe.

Tijelo koje proizvodi mlijeko treba energiju i tekućinu. Ako majka ne jede redovito i ne pije dovoljno, često se javlja umor, slabost i osjećaj da mlijeka nema dovoljno. U praksi često savjetujem majkama da uz svako dojenje popiju čašu vode i pojedu nešto jednostavno. To može biti jogurt, sendvič, voće ili topli obrok koji je unaprijed pripremljen. Male navike u tim prvim danima mogu napraviti veliku razliku.

U prvim danima nakon poroda nekoliko jednostavnih stvari može pomoći. Važno je dojiti često, bez čekanja da beba jako zaplače. Potrebno je obratiti pažnju na položaj bebe i način hvatanja dojke. Dobro je razumjeti da kolostrum dolazi u malim količinama koje su dovoljne za početak. I najvažnije, važno je potražiti pomoć kada postoji nesigurnost, a ne čekati da problem postane veći.

Najveća pogreška koju majke rade nije to što imaju poteškoće nego to što predugo pokušavaju sve riješiti same.

Kada je važno potražiti pomoć?

Postoje situacije kada je važno potražiti stručnu pomoć. Ako bol pri dojenju ne prolazi, ako se pojave ranice na bradavicama, ako dojke postanu izrazito bolne ili crvene, ako beba slabo napreduje ili ako majka osjeća stalnu nesigurnost, tada je važno reagirati na vrijeme.

Dojenje ne mora biti savršeno da bi bilo uspješno. Ne mora izgledati kao na fotografijama i ne mora početi bez poteškoća. Uz realna očekivanja i pravovremenu podršku većina početnih problema može se riješiti bez nepotrebnog pritiska i osjećaja krivnje.

gubitak kilograma nakon poroda Koliko kalorija potrošiš u jednom danu dojenjem?