"Rana razvojno-odnosna trauma je relativno novi pojam o kojem će se sve više govoriti kroz naredne godine. Radi se o tome da djetetov neuralni sustav u razvoju, mozak, autonomni živčani sustav za svoj cjeloviti razvoj trebaju točno određene preduvjete koje nazivamo primarne potrebe. Radi se najsnažnijim porivima ljudskog bića, potrebama koje su jače i od gladi, a koji se namiruju upravo kroz odnos djeteta sa skrbnicima, primarno s majkom", kaže Tomislav Kuljiš, autor programa 'Roditeljstvo i rani razvoj' i osnivač Centra Prirodno roditeljstvo.

Objašnjava kako kvaliteta odnosa sa skrbnicima određuje fizički ustroj mozga, što kod neadekvatnog odnosa na van kasnije vidimo kroz nepoželjno ili problematično ponašanje, a u starijim godinama se iskazuje kroz različite vrste fizičkih i psihičkih bolesti. Rana razvojno-odnosna trauma nastaje kao posljedica nemanja potrebne kvalitete odnosa djeteta sa skrbnicima u ranom formativnom periodu, što dijete ostavlja u poziciji da nije razvilo sve svoje potencijale. Prema riječima Tomislava Kuljiša, upravo se tu kriju uzroci kasnije eksplozivnosti, impulzivnosti, nemogućnosti da se unutarnji mir ostvari bez alkohola, lijekova, droga ili cigareta, problema u ljubavnim odnosima, dubokom osjećaju nevrijednosti, ili pak narcisoidnosti, pa sve do ozbiljnih psiholoških i somatskih zdravstvenih poremećaja i oboljenja.

"Dobra vijest je da je ova univerzalna ljudska problematika popravljiva kroz duboki rad na sebi", kaže na kraju Tomislav Kuljiš.