Ono što sve nekako znamo u startu je da bebe treba podrignuti i promijeniti im pelenu. Te stvari vidimo u sitcomovima i na filmovima, pa ih onda i očekujemo. Mladi roditelji su umorni - ali otkud taj umor dolazi i koliko može biti intenzivan, nemamo pojma. Dojenje je na velikim ekranima divno - zašto je onda i toliko teško?

Nacionalni tjedan dojenja Isključivo dojene djece u Hrvatskoj je niti 20 posto, a cilj je da ih bude 50 posto

Ono što ne vidimo i o čemu se ne priča (barem ne dovoljno) je ogromno i važno i preplavljujuće i predivno u isti čas. Ovdje ću nabrojati najvažnije stvari vezane uz dojenje, a one nisu odvojive od svega ostalog što nam se događa kad postajemo mame.

Rodila sam i odlučila - DOJIT ĆU.

To znači da:

Novorođenče će prvih tjedana biti na dojci stalno i gotovo neprekidno. Želučić novorođenčeta je sićušan, a majčino mlijeko lako probavljivo, stalno ga treba nadopunjavati. Osim toga, dojka je jedina poveznica bebi sa životom koji zna dosad - toplina, utjeha, sigurnost, miris, hrana, blizina majke, otkucaji njenog srca... Zamisli koji stres je sve to oduzeti novom malom biću.

Dojenje treba naučiti. I to vas oboje, mama i beba. Položaj, hvat, kako znati da je beba dovoljno pojela, a ne samo zaspala na dojci, skokovi, bebina nervoza na dojci, ragade, mastitisi...S obzirom da dojenje najčešće nemamo od koga gledati, tu može od pomoći biti laktacijska savjetnica ili postpartum doula, kao i dobra priprema.

Odjeća za dojenje nije ista kao odjeća za nedojeće ljude. Ili može biti, ali trebaš dobro razmisliti kako ćeš posložiti slojeve i kako ih odmaknuti da osiguraš bebi dostupnost (posebno zimi).  Grudnjaci, potkošulje, majice, haljine, pidžame s prorezima za dojenje - sve postoji na tržištu, ali često se na kraju pokaže najjednostavnija elastična potkošulja i majica širokog otvora ili na kopčanje. Ako imaš zimsku bebu i planiraš dojiti svugdje, dobar dio vremena i energije svog umornog mozga ćeš koristit na slaganje praktične odjevne kombinacije. Nema druge nego sistemom pokušaja i pogreške.

Kad smo kod dojenja u javnosti, imaš dvije opcije - ograničiti svoj društveni život na kuću (što može stvarno opteretiti tvoje mentalno zdravlje) ili izaći i dojiti bilo gdje, jer je prirodno, zdravo i praktično, jednom kad ga savladaš. Računaj da ćeš na tom putu savladavanja naići na brojne fizičke i emocionalne prepreke, ali vjeruj mi, vrijedi. Ako planiraš koristiti navlaku za dojenje, razmisli kako je ona još jedna prepreka s kojom moraš balansirati, a bebe kad malo narastu ne gledaju blagonaklono na nju.

Izdajanje - kako, čime, kada, koliko i da li uopće - za puno novopečenih mama ovo je potpuna nepoznanica. Definitivno nije pokazatelj koliko mlijeka ima u dojci. A onog trenutka kad slučajno proliješ teškom mukom prikupljeno mlijeko - znat ćeš otkud je došla izreka 'Plakati nad prolivenim mlijekom'.

Nastavno na izdajanje, sigurno je privlačna ideja da netko drugi nahrani bebu, a ti neopterećeno provedeš neko vrijeme samo za sebe. Bit ću direktna - ne računaj na to. Bebe koje su uspostavile dojenje češće nego ne odbijaju sisač bočice. Oboje ćete biti pod stresom i anksiozni, jer nam je prirođeno da se ne odvajamo od tek rođenog mladunčeta. Stres je zagarantiran i za osobu koja je zadužena nahraniti bebu bočicom. Rješenje može biti marama ili nosiljka i dojenje bebe u njoj, bilo kad, bilo gdje.

Osim ovih izazova - kad se jednom prepustiš dojenju shvatit ćeš koliko je ono iskonsko, ispunjavajuće i povezujuće. Ne samo da te povezuje s tvojom bebom na najljepši mogući način, nego osjećaš i povezanost sa ženskim precima još do pećine Neandertala. Nahraniti potomstvo samo svojim tijelom daje ti osjećaj snage i moći, zasluženo.

Pogled na vlastite dojke i tijelo općenito dolazi do nove razine. Tijelo je korisno i zato je lijepo, ma kako izgledalo. Sram postaje nepostojeća kategorija. Seksistički komentari dojki i tijela više te ne mogu ni okrznuti, nema šanse da ti jadnici ikad shvate.

Dojka i dojenje postanu rješenje za sve - večernju nervozu, skokove u razvoju, ozljede, padove, nicanje zubića, nečiji krivi pogled, prehladu, regresiju spavanja... Ovo može biti dvosjekli mač jer je tvoja prisutnost uvijek potrebna, ali nakon više od 10 godina dojenja, moj savjet je - koristi to maksimalno. Prirodno je, dobro za mentalno zdravlje vas oboje i ništa drugo nikad više neće biti tako efikasna utjeha. Sve zamjene i varalice oduzimaju u konačnici puno više energije, vremena i živaca.

Prestanak dojenja je gorko-slatki proces u kojem ćeš istovremeno osjetiti veliko olakšanje i slobodu, kao i duboku tugu i nostalgiju za takvim dubokim odnosom s tvojim djetetom. Odnos se nastavlja na druge načine, ne brini, ali taj trenutak može biti težak. Dojenje prestaje onda kad jedna od uključenih strana više ne želi. Ako si to ti, odvikavanju pristupi bez grižnje savjesti.

Dojenje je ponekad najljepše i najteže istovremeno. Ono što sigurno jest - prilika za osobni rast i ogromno bogatstvo za tebe i tvoju bebu. U uspomeni ti može ostati ovako ili onako, ali sigurno kao neponovljivo iskustvo.

P:S. Ono podrigivanje s početka ustvari uopće nije nužno, prema novim istraživanjima. Ako se beba ne buni, nakon noćnog podoja u ležećem položaju slobodno ostanite spavati. Beba će već sama izbaciti zrak!

Vanda Kabalin je porodna doula, postpartum doula i porođajna edukatorica, a možeš ju pronaći na doula.hr i Doula Vanda. 

ništa nije isto Mama pokazala kako je izgledala prvog i posljednjeg dana dojenja