Nevjerojatno: Bebe su svjesne otkucaja svog srca već sa tri mjeseca, a disanja nešto kasnije
Zvukovi poput otkucaja našeg srca ili disanja neprestano su uz nas, u svakom trenutku našeg života. Naravno, na to smo navikli i ne primjećujemo to gotovo uopće, osim ako ciljano ne želimo primijetiti. Znamo da je to nešto što je važno i što nas podsjeća na činjenicu da – postojimo, da smo živi, da dišemo, hodamo, živimo.
No, kad zapravo postajemo svjesni tih procesa u našem tijelu? Znanost kaže da je to zapravo vrlo rano – već s tri mjeseca. Tada, naime, postajemo svjesni otkucaja vlastitog srca. Pokazala je to nedavna studija Wiener Kinderstudien Laba na Sveučilištu u Beču, i to prvi put ikad. Rezultati su objavljeni u časopisu eLife.
Percepcija unutarnjih tjelesnih signala, inače, usko je povezana s emocionalnom sviješću, mentalnim zdravljem i samopoimanjem. Iako nam se ne čini tako na prvi pogled, sposobnost opažanja vlastitih tjelesnih signala, kažu stručnjaci, može biti osobito važna, jer često čini osnovu za interakciju s skrbnicima. Na primjer, bebe se oslanjaju na to da će roditelji ili skrbnici reagirati na znakove gladi ili nelagode.
Dok bebe postaju svjesne otkucaja srca s tri mjeseca, disanja postaju svjesne nešto kasnije, kroz drugu godinu svog života. Čini se, naime, da sposobnost opažanja otkucaja srca i disanja nisu povezani, kao kod odraslih.
Kao što možemo i zamisliti, nije bilo jednostavno provesti ovo istraživanje, jer – ne možemo jednostavno pitati bebu je li svjesna. Stoga je istraživački tim koristio inovativne metode praćenjem pokreta očiju beba dok su promatrali figure prilagođene djeci. Te su se figure kretale ili sinkronizirano s otkucajima srca ili disanjem djeteta ili s malim vremenskim odmakom.
Rezultati su pokazali da čak iu ranoj dobi bebe prepoznaju korespondenciju između otkucaja vlastitog srca ili ritma disanja i animiranih figura. Dulje su gledale u ekran kad su brojke bile sinkronizirane nego kad su kasnile.
„Bebe su prepoznale da se figure pomiču istovremeno s njihovim otkucajima srca ili disanjem, a zatim su na to obratile više pozornosti", rekao je glavni autor studije Markus Tünte sa Sveučilišta u Beču.
Ova otkrića otvaraju uzbudljive perspektive za buduća istraživanja razvojne psihologije. Konkretno, važno je istražiti kako je rana svijest o tijelu povezana s razvojem emocionalnih i društvenih vještina, kao i ulogu koju roditelji imaju u oblikovanju rane percepcije tijela. Dugoročno gledano, takva bi se istraživanja mogla koristiti za promicanje svijesti o zdravom tijelu i, posljedično, mentalnog zdravlja djece.