Na pitanje kada je vrijeme za odvikavanje od dojenja, odnosno može li produženo dojenje imati neke štetne posljedice, odgovara Tomislav Kuljiš, osnivač Centra Prirodno roditeljstvo i autor programa 'Roditeljstvo i rani razvoj':

"U kulturama u kojima se uopće ne priča o odvikavanju od dojenja, uobičajeno je da mama doji dijete do četvrte, pete, nekad i šeste godine, odnosno dok dijete samoinicijativno ne prestane s dojenjem. Mami je to najnormalnija stvar i prekidanje dojenja uopće nije tema. Danas kod nas nema puno mama koje tako dugo doje, no ako je njima to u redu, mogu se nositi s tim i imaju mogućnost, dobro je da znaju da time neće napraviti ništa loše. 

Realnost je da u današnjem industrijskom svijetu, gdje mama svoju pažnju i energiju mora dijeliti s poslom i svim drugim obavezama, dojenje može postati iscrpljujuća, zahtjevna aktivnost pa mame ponekad čekaju trenutak da što prije prekinu s tim. Onda postavljaju pitanje kada mogu prekinuti s dojenjem, a da to ne bude loše i traumatsko iskustvo za dijete. Ne može se reći da je to s toliko i toliko godina ili mjeseci, već to izrazito ovisi o tome kako je dijete prošlo u prvoj godini namirenja s mamom, o senzibilnosti i potrebitosti djeteta.

Ako tražimo trenutak u kojem će biti moguće prekinuti dojenje, onda moraju biti zadovoljena dva uvjeta. Prvi je da djetetov sustav spreman ili sposoban lišiti se regulacije kroz dojenje i samostalno održavati svoje unutarnje fiziološko stanje, bez da ga mama regulira kroz dojenje. To obično dolazi nakon dovršene separacije, a to može biti s dvije, tri, četiri godine.

Dakle, prvi uvjet je da je djetetov sustav potpuno spreman pustiti dojenje, no drugi uvjet je da je mama definitivno u sebi na čisto s tim da želi prekinuti. Jer čak i ako je dijete sposobno pustiti dojenje, dok osjeća da je mama ambivalentna u vezi toga, drži se za onaj dio gdje bi mama ipak možda htjela nastaviti, osjeća da mama nije na čisto s tim, i ne želi pustiti mamu. Onda mamina neodlučnost pretvori proces prekidanja dojenja u mrcvarenje i za dijete i za mamu, što zna završiti time da mama odustane od pokušaja prekidanja dojenja, pa to onda period dojenja produži za puno mjeseci i tada je puno teže prekinuti dojenje jer je dijete hipersenzibilizirano, prestrašeno i protreseno u sebi, i ne pušta više mamu tek tako.

Važno je da mama dođe do trenutka kad zaista više ne može i kad za nju više nastavak dojenja ne dolazi u obzir. Ako je djetetov sustav u tom trenutku spreman lišiti se dojenja, dojenje se može prekinuti, jer će dijete primiti informaciju, osjetiti od mame da je to to. Dok to ne osjeti, neće pustiti, i dok nije sposobno samo se regulirati, neće pustiti, osim što ako pritisak bude prejak, morat će napraviti neke kompenzatorne mehanizme u svom sustavu, koji će biti zapravo način nošenja s traumatskim iskustvom, koje će ostaviti određene posljedice, pa bi bilo dobro da se dijete, prije nego što je spremno, ne izlaže pokušajima prekidanja ili prekidanju dojenja."