Beba se noću stalno budi? Stručnjaci imaju dobru vijest
Bebe plaču čim izađu iz majčinog trbuha i to je glazba za roditeljske uši, a često će se baš zbog tog plača na njihovim licima pojave suze radosnice. Plač je jasan i glasan je znak bebinog zdravlja i vrlo je važan za njezin početak života.
Međutim, nakon što prođu prvi tjedni bebinog života, čest plač noću može jako umoriti roditelje, posebno mamu. Kako bi se mama potpuno oporavila od trudnoće i porođaja potreban joj je odmor - nešto što teško dobivaju ako svakih nekoliko sati (možda i češće) moraju smiriti bebu. Ali kako pokazuju nova istraživanja, neprestan bebin plač pokazuje da je beba pametna!
Bebe najviše vole biti budne od 18 sati do ponoći
"Postoji veza između visoke razine razvoja i intelektualnih postignuća i budnosti tijekom noći", objasnio je Petar Fleming, profesor za zdravlje dojenčadi i razvojnu psihologiju na Sveučilištu u Bristolu.
"Ljudski potomci nisu stvoreni da spavaju duži period. To nije dobro za njih, a nema apsolutno nikakvih dokaza da postoji bilo kakva korist ako dijete spava dugo i dosljedno. Ovo možda nije ono što većina roditelja želi čuti", objašnjava Petar Fleming za Buzzfeed. "Bebe vole obično spavati tijekom dana, a od 18 sati do ponoći je vrijeme kad najviše vole biti budne", kaže dalje.
"Zapravo, biološki je to velika prednost jer će oni imati najveću pozornost svojih primarnih skrbnika u to doba dana jer je manje distrakcija. S biološkog stajališta ono što beba radi je potpuno normalno i jednostavno se ne uklapa u naša očekivanja u 21. stoljeća", kaže dalje.
Djeca trebaju biti u blizini svojih roditelja
Američko udruženje za medicinu spavanja (AASM) navodi da postoji preporučena količina sna (uključujući popodnevno spavanje) za djecu prema određenoj dobi u jednom danu:
- Dojenče (od 4 do 12 mjeseci) - 12 do 16 sati
- Dijete od prve do druge godine - 11 do 14 sati
- Dijete od treće do pete godine - 10 do 13 sati
- Dijete od šeste do dvanaeste godine - 9 do 12 sati
Američko udruženje tvrdi da adekvatno spavanje djeci pomaže kod fizičkog i emocionalnog razvoja i poboljšava pamćenje, pažnju te vještine učenja.
Profesor Fleming dodao je da bi djeca treba uvijek biti u blizini svojih roditelja, čak i za vrijeme spavanja. "Ako se vratimo evolucijski nazad u našu povijest, bebe su sve svoje vrijeme provodile u bliskom i stalnom kontaktu sa svojim mamama i bile su stalno nošene bez obzira na kretanje", kaže dalje. "Spavaju kad trebaju spavati, a budne su kad moraju biti budne, ali stalno su sa svojim mamama i to olakšava dojenje", dodaje.
On ide do toga da kaže da je zajedničko spavanje način na koji se roditelji trebaju ponašati, a da dokazi upućuju da se rizik od sindroma iznenadne dojenačke smrti povećava kada bebe spavaju u odvojenoj sobi. "Ideja da je dijeljenje prostora za spavanje s bebom krivo i nenormalno ili neobično je totalna glupost", kaže dalje.