Često se može naletjeti na filmove koji sadržajno, a ni tematski nikako ne odgovaraju djeci, iako su namijenjeni upravo njima. Djeca u kinu bez problema mogu kupiti kartu za film koji nije namijenjen za njihovu dob, a sve to je popraćeno igračkama
Nekada su bile velike obitelji u kojima su svi sve radili, pa i brinuli i pomagali oko djece. Televizija je služila kao povremeni predah od raznih aktivnosti. U sklopu televizijskog programa bio je ukomponiran i sadržaj za najmlađe. Jedan crtić koji je išao u određeno doba dana. Vjerujem da se većina sjeća crtića prije dnevnika i veselja kada bi počela najavna špica. Dugometražni film je obično bio rezerviran za nedjeljno popodne kada su ga roditelji i djeca zajedno gledali.
Danas toga više nema. Roditelji su prepušteni sami sebi i nemilosrdnom rasporedu pretrpanom obvezama i dugim radnim vremenom. Upravo zbog svega toga djeca su nerijetko sama kod kuće i jedino društvo im je televizija. Mogli bi reći da je postala nadomjestak za nekadašnju brojnu rodbinu i prijatelje.
Roditelji zbog grižnje savjesti kupuju djeci igračke iz omiljenih filmova
Prije su djeca nakon škole jurila kući kako bi se mogla igrati s društvom iz kvarta dok ne dođu roditelji s posla. Danas jure kući kako bi mogla gledati televiziju ili igrati igrice. Upravo to su iskoristili tvorci filmova i televizijskog programa. Danas se dječji filmovi prikazuju po cijele dane i do kasno na večer. Djeca u kinu bez problema mogu kupiti kartu za film koji nije namijenjen za njihovu dob, kao recimo Wonder Woman.
Kako snažan ženski lik Wonder Woman utječe na djecu?
Razlog zašto je tome tako? Ništa drugo nego zarada. Sav taj sadržaj za djecu je popraćen merchandiseingom, odnosno najviše igračkama. Naime, marketinški stručnjaci su uvidjeli da djeca danas dobivaju džeparac. Džeparac koji negdje trebaju potrošiti, pa su im pripremili sadržaj koji će ih potaknuti da kupe baš ono što oni nude.
Također idu i na grižnju savjesti roditelja koji imaju sve manje vremena za djecu. Oni žele nekako nadoknaditi svoje izbivanje iz djetetovog života, pa to kompenziraju kupovinom jako željene figurice iz nekog filma, autića ili pak seta za šminkanje kako bi ih usrećili. Samo u 2016. godini industrija igračaka je zaradila 88 milijardi dolara. Velike korporacije i medijske kuće sigurno neće samo tako pustiti svoj dio kolača. Na roditeljima je da provjere je li sadržaj primjeren za njihovo dijete i da shvate da će ono biti sretnije i zadovoljnije ako se i pet minuta posvete njemu, nego da mu kupe i najskuplju igračku. Sigurno se sjećate kako brzo je izgubilo interes za dugo željeni Lego komplet.
Djeca postaju sve manje empatična, osobe se doživljavaju kao objekti zabave
Iako se radi o dječjem sadržaju, ponekad je upitno kome je zapravo namijenjen. Naime, često se može naletjeti na filmove koji sadržajno, a ni tematski nikako ne odgovaraju djeci, iako su namijenjeni upravo njima. Tako recimo, u dječjim igranim i animiranim filmovima sve je više nasilja. Zapravo ono se utrostručilo u odnosu na filmove za odrasle. Osim nasilja, u dječjem sadržaju ima i sve više aluzija na seksualno ponašanje. Razlog leži i u nama odraslima. Odrasli su konstantno izloženi nasilnom i seksualno ponašanju u sadržajima koji gledaju. S vremenom ono im nije više šokantno ili uznemirujuće, već postaje nešto normalno, te ne vide problem u tome i da djeca vide tako nešto.
Međutim, posljedice postoje i uočljive su kroz godine. Djeca postaju sve manje empatična, osobe se doživljavaju kao objekti za zabavu, a ponašanje postaje sve više promiskuitetno. Postoji vrijeme i mjesto kada djecu podučiti seksualnom ponašanju i s njima o tome razgovarati. Gledanje nasumičnih scena koje baš i ne razumiju nije jedan od njih.
