Način na koji roditelj odgovara na pitanja o seksualnosti pokazuje istodobno kakav stav roditelj ima prema vlastitoj seksualnosti kao i prema djetetovoj seksualnosti, kaže psihologinja dr.sc. Miranda Novak
Imam petipolgodišnjaka, ide u predškolski vrtić, jučer je došao kući i pitao me što je to seks, ajmo se seksati. Nisam bila iznenađena i rekla sam mu da ne znam i pitala ga odakle mu to. Naravno odgovor je bio da iz vrtića. Mislim da nisam dobro postupila što sam mu tako odgovorila, ali jednostavno ne znam kakav bi odgovor bio pravi za njegovu dob pa vas molim za pomoć.
Razumijem da se niste snašli. Većina se roditelja malo zbuni kada djeca počnu postavljati pitanja o tijelu, seksualnosti, razlikama između djevojčica i dječaka, ili pak ih zanima kako su došli na svijet. Kao da nam svima to nekako dođe prerano ili pak mislimo da te teme nisu za djecu i njihove uši, pa isto kao i vi, odgađamo i čekamo sretniji trenutak. Ipak, kao i za sva pitanja koja djeca imaju, uvijek je važno s njima razgovarati ravnopravno, iskreno i koliko god nama odraslima bilo neugodno, iznimno je važno reći istinu.
Ono što iščitavam iz vašeg pitanja jest dilema – što reći i koliko otkriti. Svakako da je odgovore nužno prilagoditi dobi djeteta, no uvijek je važna i poruka koju djetetu šaljemo – ne ova izrečena nego ova indirektna. Moja je preporuka da ta poruka uvijek bude – pitaj me što god, tu sam za tebe, možemo pričati o svemu i možeš se na mene osloniti. Roditelji su ti koji djetetu dekodiraju svijet pa je zato važno kako tretiramo dječja pitanja: njima su ova u tom trenu iznimno važna iako se nama mogu činiti tek zabavna.
Način na koji roditelj odgovara na pitanja o seksualnosti pokazuje istodobno kakav stav roditelj ima prema vlastitoj seksualnosti kao i prema djetetovoj seksualnosti. Roditelj je prvi koji dijete educira o spolnosti i o svim pravilima koja tu postoje, u skladu s vrijednostima vaše obitelji. Iznimno je važno normalizirati temu spolnosti: svi smo seksualna bića i to je potpuno prirodno.
Kada se tome tako pristupi i kada možete pričati o tome kao i o drugim temama, nestane tajnovitosti i srama, a to je upravo ono što djecu najviše intrigira i zbog čega im je ponekad čak i zabavno postavljati takva pitanja. Naime, djeca iz izbjegavanja roditelja shvate da je riječ o nečemu zabranjenom, o nečemu što je tajna ili pak o nečemu čega se roditelj stidi. Zato ponekad svjesno ili pak nesvjesno postavljaju takva pitanja jer ih zanima sama reakcija roditelja, a ne odgovor. Isto tako, odgovor roditelja prilika je za postavljanje zdravih vrijednosti i granica koje su od presudnoj značaja upravo kod intimnosti. Zato sam i mišljenja da ova tema treba biti sadržaj obiteljskog života općenito jer ne postoji neki veliki i pravi trenutak kada s djetetom morate obaviti veliki razgovor i sve mu otkriti. Lakše je kada se pomalo dijete priprema tj. da roditelj prati dijete i daje mu informacije kako dijete raste.
Prilike za to mogu biti mnogostruke: razlike u tome kako mama piški i kako tata piški, zajednička kupanja djece i roditelja, način na koji komentirate golotinju djeteta ili pak ste slobodni hodati neobučeni, situacija kada zamijetite da se dijete samozadovoljava, situacija iz vrtića kada dijete dozna od drugih kako se dolazi na svijet, scene na televiziji i tome slično. Bitno je ne osuđivati dijete, ne kažnjavati ga i ne pokazivati nelagodu zbog njegovih pitanja, spolnog ponašanja ili pak istraživanja. Vašim odgovorima djecu učite da vole sebe i poštuju druge. Možete se zapitati kako su vaši roditelji o tome razgovarali s vama: koliko vam je to pomoglo i biste li voljeli da je bilo drugačije?
Kada je dijete predškolske dobi, teško je reći što je najbolje jer sve ovisi o emocionalnoj zrelosti svakog djeteta i spremnosti da razumije. Primjerice, u situaciji kao u pitanju, preporučujem da pitate dijete pitanja da vidite koliko razumije i kako to shvaća: A što si čuo o tome? Koliko znaš o tome? Tko ti je o tome pričao? Kako ti se to sve skupa čini?
Tako saznajete da li dijete ima neke dezinformacije i ustvari ste bliže onome što dijete zaista pita i oko čega ima dileme. Kada to saznate, dobro je na ta pitanja odgovoriti kratko, da zadovoljite znatiželju djeteta, bez pretjeranih detalja. Iza toga možete pitati dijete je li zadovoljno odgovorom i jeste li mu odgovorili na pitanje. Tako ga potičete i učite da vam s istom temom dođe ponovo. Kao što sam rekla, to ustvari želite, a s vremenom će postati manje neugodno.
Ako vas dijete izravno pita: što je to seks, jedva varijanta mudrog odgovora za dob od pet godina bila bi: to je dok mama i tata prave malu bebu ili tome slično. Naime, tu mu govorite da je to nešto za odrasle i da ima posljedice, a tu je jako važna poruka za budućnost: to ne radimo sa svima, a isto tako: djeca to ne rade.
U kasnijoj fazi, kako dijete raste, roditelji kroz razgovor s djetetom jasnije otkrivaju i svoj stav o seksualnosti te postaje sve vidljivije da dijete može imati i drugačije stavove od mame ili tate. Možda se i ti stavovi razlikuju do znanstvenih činjenica ili su pod utjecajem religije ili drugih uvjerenja pa opet do izražaja dolazi pitanje najboljeg interesa djeteta i dužnosti roditelja da ga informira i zaštiti.
To je opet prilika da upozorite dijete da različiti ljudi drugačije gledaju na pitanja intimnosti i da je važno poštovati svoja uvjerenja i svoje tijelo, ali i ona tuđa. I na kraju, zašto je još važno pričati o seksualnosti otvoreno? Istraživanja pokazuju da djeca roditelja koji pričaju o seksualnosti i intimnim odnosima u tinejdžerskom razdoblju ulaze u manje rizičnih spolnih odnosa i manje rizičnih ponašanja općenito.
Kako ste vi razgovarali o seksu sa svojim djetetom? Uključite se u raspravu i podijelite svoja iskustva s drugim roditeljima!
