Jednogodišnja beba burno reagira na zabrane i ima ispade plača i bijesa, a mama ne zna kako se postaviti. Pročitajte savjet psihologinje Natalije Stanković
Zanimaju me tantrumi kod bebe od 12 mjeseci. Vrlo je temperamentno biće (ne pada jabuka daleko od stabla) i vrlo burno reagira na zabrane. Blage tantrume imamo već par mjeseci, plače bez suza, ali je to sada postalo vrlo burno i dugotrajno. Npr. jučer sam zabranila da dira sifon, otvara ga i gura ručice. Nakon par ponovljenih "ne" udaljila sam ga iz kupaonice, ukočio se, plakao i vrištao. Ignorirala sam, a on je onda tako nastavio narednih 45 minuta. Znači, ove priče o ignoriranju kod nas nisu efikasne. Ako ga uzmem da ga smirim on se vraća na radnju koja je dovela do bijesa. Ali ne mogu mu dopustiti da dira utičnice, isključuje stvari iz struje, igra se sa sifonom, a svaka zabrana završi još burnije. Prvih 15 minuta sam smirena, ignoriram, pričam smirenim tonom (što on od vike ne čuje), a onda bih ga najradije po prstima (što ne opravdavam). Zanima me što mogu napraviti da smanjim pojavu tantruma. Moram napomenuti da imamo vrlo izgrađenu rutinu.
Kada nam nešto „ne ide od ruke“ ili nam se brani činiti ono što želimo, postajemo frustrirani. I dok kao odrasli svoju frustraciju možemo izraziti riječima i barem donekle se kontrolirati, malo dijete to ne može. Ono svoje nezadovoljstvo pokazuje odmah, bez suzdržavanja i kontrole i to kroz ponašanje: plakanje, vikanje, vrištanje ili udaranje. Temperament ima veliku ulogu u tome kako će dijete reagirati u situacijama koje ga frustriraju, a odnos s djetetom „zahtjevnog“ temperamenta iziskuje puno strpljenja i energije.
Kako biste smanjili pojavu burnih reakcija djeteta predlažem sljedeće:
Osigurajte djetetu okolinu u kojoj će ono na siguran način moći zadovoljiti svoje sve izraženije potrebe za samostalnošću, istraživanjem i kretanjem. Bilo bi dobro da je okolina takva da se dijete u njoj može bezbrižno kretati i slobodno istraživati, dirati i baratati različitim predmetima. Uklonite predmete koje ne želite da dijete dira, fizički zaštitite utičnice i predmete koje ne možete maknuti. Ako dijete jako zanimaju određeni predmeti razmislite može li ih dijete, zajedno s vama, istražiti (na primjer pogledati što je „u sifonu“). Ili možete nabavite iste ili slične predmete koje dijete može koristiti i proučavati pod vašim nadzorom (na primjer neku cijev umjesto sifona, komad konopca umjesto žice i slično). Tako možete zadovoljiti znatiželju djeteta, nakon čega postoji mogućnost da dijete usmjeri pažnju u drugom smjeru.
Kada dijete svakodnevno doživljava dovoljno slobode u ponašanju, veća je vjerojatnost da će lakše prihvatiti i poneku zabranu. Iako rutina djetetu uvelike pomaže i daje mu osjećaj sigurnosti, kada govorimo o sve izraženijoj potrebi djeteta za samostalnošću, stroga rutina i pravila mogu biti ograničavajuća. Birajte situacije u kojima ćete govoriti „ne“. Razmislite, je li nužno da u određenoj situaciji bude baš onako kako vi želite ili ipak možete dopustiti da „bude onako kako dijete želi“.
U odnosu s djetetom imajte na umu svoje, ali i djetetove potrebe. Pratite i promatrajte dijete. Provjerite radi li se stvarno samo o reakciji na zabranu ili je dijete možda umorno, gladno, bolesno ili iscrpljeno. Traži li možda dijete kontakt s vama (iako su roditelji fizički uz dijete, često radeći razne druge poslove, nemaju pravi kontakt s djetetom). Ako znate da su neke situacije poticaj za burne emocionalne reakcije, probajte ih izbjeći. Prateći dijete i prepoznavajući njegove potrebe te osiguravajući njihovo zadovoljenje, možete smanjiti pojavu burnih emocije (iako ne u potpunosti, jer život bez povremenih frustracija nije moguć). Također, pazite da pritom ne prebacite na dijete odgovornost za vlastite osjećaje i ponašanje!
Kada govorite djetetu što ne želite da čini, recite mu svakako i što može učiniti. Recite mu kakvo ponašanje očekujete od njega, odnosno pokažite mu što može raditi. Na primjer: „Možeš/Idemo pogledati usisavač i zajedno ga spremiti.“ ili „Vidim da te zanima ovaj dio (sifon). Ne želim da to diraš. Možeš dirati/pogledati ovaj dio ovdje (pokazavši mu neki drugi predmet koji dozvoljavate da dira).“
Kada dijete postane jako ljuto i frustrirano, tada je važno dopustiti mu da izrazi svoju frustraciju, da „izbaci iz sebe“ nagomilane emocije: ljutnju, tugu, bijes. I tada, kao i inače, važno je ostati povezan s djetetom (ne ga ignorirati). Budite uz dijete „dok oluja ne prođe“. Svojim ponašanjem pokažite mu da ga prihvaćate i volite i kada burno reagira. Ostanite smireni. Nemojte puno govoriti i objašnjavati. Kada doživljavamo jake emocije teško možemo čuti i razumjeti što nam drugi govori. Pratite dijete i ponudite mu zagrljaj i utjehu kada navala ljutnje prođe. Možete stajati ili kleknuti pored djeteta, dalje ili bliže, ovisno o tome kako primijetite da djetetu paše. Iako možda ne izgleda tako, u situacijama kada dijete „svladaju“ jake emocije, ipak je lakše ako dijete ima podršku njemu bliske osobe. Burna reakcija će prije završiti ako dozvolimo djetetu da odreagira i „izbaci frustraciju iz sebe“.
Vezano uz primjer koji opisujete mogli bi učiniti sljedeće. Uz jasno „Ne želim da diraš sifon“, možete svojom rukom zapriječiti djetetu da dira predmet potencijalno opasan po zdravlje. Učinite to odlučno, no uz razumijevanje potrebe djeteta (ono je znatiželjno i želi istraživati) i po mogućnosti smireno i bez ljutnje. Možete probati djetetu skrenuti pozornost na nešto drugo, govoreći mu što može učiniti ili raditi. Ako dijete na to ne pristane, tada ostanite strpljivi i pričekajte neko vrijeme. Dijete će se vjerojatno ljutiti. Nemojte ga uzimati da se smiri (kao što ste i primijetili, to izaziva još veću ljutnju), već pratite dijete i kada je spremno (kada je izrazilo svoj bijes) pružite mu utjehu (bez prigovaranja i „pametovanja“. Budite uz njega, puštajući ga da proradi svoju frustraciju. Pustite dijete da samo odluči kada će krenuti dalje ili pričekajte novi trenutak kada ćete mu ponovo ponuditi i pozvati ga na neku drugu aktivnost.
Tek kada se situacija smiri i dijete ponovo stekne kontrolu možete ukratko porazgovarati s njim o tome što se dogodilo, no imajte na umu da dijete ima ograničene spoznajne mogućnosti. Ono prije dobi od dvije i pol do tri godine nije u mogućnosti razlikovati dobrog od lošeg, uzrok i posljedicu. U razumijevanju situacije u kojoj se dijete nalazi te odabiru prikladne reakcije puno pomaže ako uspijemo gledati iz perspektive djeteta odnosno ponašati se prema djetetu onako kako bi voljeli da se drugi ponašaju prema nama.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Miss7Mama dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Miss7Mama te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.