I sami znamo da je pitanje 'Kako si?' najčešće prvo pitanje koje postavimo nekome koga poznajemo. I mi logopedi, kada ugledamo predškolsko ili školsko dijete, često ga upitamo kako je. Podsvjesno podrazumijevajući da je dijete sretno i puno novih dogodovština koje jedva čeka prepričati. Međutim, ni ne slutimo da je djeci na to obično i generičko pitanje ponekad teško dati odgovor. Možda dijete nešto boli, možda ga je netko naljutio u vrtiću, možda je bio težak dan u školi, možda je umorno… Ponekad nakon "Kako si?“ sa suprotne strane stiže neuvjerljivi odgovor izrečen gotovo šaptom: "Dobro.“ Uz ovaj "dobro“ primjećujemo suzne oči, namršteno čelo, stisnute šake, pogled u stranu i nemirno lupkanje nogama. U ovom slučaju znakovi neverbalne komunikacije govore nam nešto sasvim suprotno. Svjesni smo da bi točniji odgovor na ovo pitanje bio – "Nisam dobro, ali mi je teško o tome razgovarati.“, "Nisam dobro i želim ti reći zašto, ali sam previše tužan.“, ili pak "Nisam dobro i ljut sam što sam sada ovdje.“

Nakon što smo prepoznali znakove neverbalne komunikacije, od tog trenutka ih više ne smijemo zanemariti. Upravo znakovi neverbalne komunikacije mogu nam pomoći da bolje razumijemo dijete, da pronađemo adekvatan način kako mu pristupiti te smanjimo daljnje nesporazume i lomove u komunikaciji.

U ovakvim trenutcima trebamo zastati na trenutak i pokušati iskreno, pažljivo i nježno doprijeti do djeteta te pokušati shvatiti što se krije iza ovog "dobro“ koji to nije. Nekada je važnije djetetu pružiti podršku i razumijevanje u tih par minuta "kada ga nitko da svijetu ne razumije i sve je protiv njega“ nego sve ostalo što smo isplanirali za taj susret. Trebamo si dati truda i pokušati kroz igru, crtež, a možda i šutnju ovaj "dobro“ razumjeti i razriješiti. Nema veće sreće nego kad ipak nakon desetak minuta proviri mali,sramežljivi dječji osmijeh. Naravno, ukoliko primijetimo da se neka ponašanja i raspoloženja ponavljaju i posumnjamo da se iza svega krije nešto ozbiljnije i dublje od 'nije mi danas baš najbolji dan', u tom slučaju trebamo reagirati i potencijalno uputiti roditelje da odvedu dijete kod psihologa kako bi se utvrdio pravi uzrok stanja i u skladu s tim dalje djelovalo.

Neverbalna komunikacija jedan je od najvažnijih aspekata komunikacije uopće kojom odrasli i djeca prenose važne poruke te izražavaju svoje misli, emocije i stavove. Nipošto je ne smijemo staviti u drugi plan jer je nužno "čuti“ dijete i čovjeka i kada riječi nisu prisutne.

riječ stručnjaka "Kad odrastem bit ću sretan!" Ovo je jedini ispravan odgovor na pitanje što ćeš biti kada odrasteš!