Pojam "advent" potječe od latinske riječi Adventus, što znači "nadolazak", odnosno vrijeme kada crkva očekuje rođenje Isusa. To je vrijeme nade i očekivanja, vrijeme izlaska iz tame u svijetlo. A kada se govori o bojama, onda je za to vrijeme karakteristična purpurna boja jer su kraljevi tada nosili purpurnu boju odjeće. Nije teško zaključiti kako za to vrijeme treba pripremiti djecu, odnosno za očekivano događanje i kako treba mašti pustiti na volju.

Djeca su dio obitelji i u pravilu slušaju roditelje, ali djeca isto tako imaju i svoje prohtjeve. Oni osjećaju adventsku atmosferu, gledaju TV i vide što se sve u kući događa. Zagledaju kako mama ili baka prave kolače, kako se kiti bor, kako se stavljaju pokloni pod bor i sve te radnje oni pamte i imitiraju. Napraviti djeci božićni ugođaj i pripremiti hranu nije nimalo lako, ali uz strpljenje i mnogo mašte sve je moguće. Prije svega, Božić je djeci zabava i čarolija pa takvu atmosferu treba i podržati. Umjesto da sve gledaju sa strane, treba ih angažirati da u okviru svojih mogućnosti – sudjeluju.

Kontrolirati unos slastica

Što se tiče prehrane, postoji nekoliko temeljnih pravila; nisu samo kolači i slatkiši ono što se jede, što znači da dnevni unos slastica treba kontrolirati. Isto tako mala djeca ne mogu konzumirati tešku hranu na koju su navikli odrasli (sarma, koljenica, pečenje), već treba barem jedan dnevni obrok biti potpuno prilagođen najmanjem uzrastu. Jesu li to kašice od miksanog povrća i malo mesa, krepke juhice ili nešto treće, odlučit će mama.

Zapravo postoje tri opcije za prehranu najmlađih u vrijeme adventa i Božića; da obroke pripremaju mama ili baka, da se kupuju gotovi ili polugotovi obroci ili da se kombinira prvi i drugi način. Svaki način ima svoje dobre i loše strane. Bitno je da se ne dozvoli pretjerivanje s kolačima od dizanog tijesta, kremastim kolačima kao i drugim namirnicama visoke kalorijske vrijednosti. Ako već odrasli za vrijeme blagdana povećaju svoju tjelesnu težinu prosječno za dva kilograma, ne moraju djeca.

Prehrana kod alergičara

Postoji puno problema u prehrani djece o kojima treba voditi računa. Prvi je svakako nepodnošljivost laktoze koja se relativno lako dijagnosticira odgovarajućim medicinskim testom. No, i sami roditelji mogu primijetiti pojavu tipičnih znakova nakon konzumiranja mlijeka ili mliječnih prerađevina (sira, jogurt, vrhnja). U pravilu djeca s nepodnošljivosti laktoze mogu jesti jogurt i neke sireve zbog toga što sadrže vrlo malo laktoze, ali sve se može riješiti s posebno pripremljenim mliječnim proizvodima kojima su kod obrade dodani enzim laktaza koji je razgradio laktozu. Dakle, mlijeko se takvoj djeci ne treba uskratiti zbog sadržaja B-2 vitamina (riboflavina), vitamina D i kalcija.

Drugi problem može biti alergija na mliječne proteine (kazein i laktalbumin). Prvi znakovi se mogu pojaviti već nekoliko minuta pa do dva sata nakon konzumiranja mlijeka i mliječnih proizvoda, a najvažniji znak je pojava osipa (urtikarije) koji neugodno svrbi. Problem se može kod takve djece prebroditi izbjegavanjem alergena, tj. proizvoda koji u sadržaju imaju mlijeko i sireve, kremastih kolača itd. No, alergična reakcija se može pojaviti nakon konzumiranja orašastih plodova (lješnjaka), školjkaša i nekih vrsta riba. Roditelji će svakako znati na što je njihovo dijete osjetljivo i takvu će hranu izbjegavati. Poznate su ekstremne alergijske reakcije djece na lješnjake pa i na kremu koja sadrži lješnjake, a za vrijeme božićnih blagdana toga se može naći u brojnim slasticama.

Bez slatkiša i napitaka s kofeinom

Djeca, koja imaju znakove ADHD sindroma, odnosno previše "hiperaktivna djeca" ne bi trebala konzumirati slatke stvari (kolače) niti piti gazirane napitke koji sadrže kofein. O tome će osobitu pozornost voditi roditelji premda je takvu djecu teško držati pod kontrolom. Takva djeca bi trebala konzumirati manje i kalorijski slabije obroke, uz suplementaciju multivitaminskim tabletama. Preporučuje se konzumirati visoko proteinsku hranu (grah, sire, jaja i orašaste plodove). Za sada nema dokaza da bomboni i drugi slatkiši izazivaju ADHD u djece.

Svojevremeno (1975 g.) dr. B. Feingold, američki pedijatar i specijalist za alergije, iznio je teoriju kako ADHD sindrom u djece nastaje zbog nekih aditiva (boje, arome i konzervansi). Njegova teorija je zaživjela i imala je velik broj sljedbenika, a nedavno je Američka pedijatrijska akademija (American Academy of Pediatrics) tražila da se iz njihove prehrane uklone spomenuti aditivi. Osobito je traženo izbacivanje žute i crvene boje. Ima mišljenja i da se iz dječje prehrane treba isključiti natrijski glutaminat i nitrite jer ima radova koji te aditive vežu uz dječju hiperaktivnost

Kretanje i igra umjesto prejedanja

Ako većina ljudi u Hrvatskoj tjelesnu kilažu za vrijeme blagdana digne za prosječno dva kilograma logično je razmišljati o mjerama protiv pretilosti djece, osobito one koja su sklona debljanju.To znači izbjegavanje masnih jela, kremastih kolača kao i kolača od dizanog tijesta i previše konzumiranja gaziranih napitaka. Teško je djecu kontrolirati pogotovo u gostima, ali u interesu njihovog zdravlja to na neki način treba kontrolirati.

Jako dobri rezultati se postižu s više malih dnevnih obroka u kojima nema ničeg previše kaloričnog. Veliki su problem snack proizvodi (grickalice) koje djeca jako vole, a koji, osim kalorija i povišenih koncentracija soli, ne sadrže ništa hranjivo.

Ako se djeci blagdani obogate programom zabave i raznih igara, kretanjem u prirodu neće toliko razmišljati o hrani i neće se pretrpavati hranom. Opet je uloga roditelja od prvorazredne važnosti.