Kultni film 'Kišni čovjek' iz 1988. s Dustinom Hoffmanom u glavnoj ulozi, promijenio je sliku autizma u javnosti, tvrdi Steve Silberman, autor nove knjige Neurotribes: The Legacy of Autism and How to Think Smarter About People Who Think Differently. 

Znakovi autizma kod beba i predškolaca

Iako se od tada do danas puno više zna o autizmu, u novoj knjizi, autor se osvrnuo na povijet autizma, odnosno kako se kroz prošlost gledalo i što se sve smatralo uzrokom ovog poremećaja. U 20. stoljeću, krivci za društvenu izolaciju svoje djece s autizmom smatrali su se roditelji, a posebno majke.

U 20. st. smatralo se da su 'hladne majke' uzrok

Najutjecajniji dječji psihijatar iz sredine 20. stoljeća, Leo Kanner, smatrao je da je autizam: "...tragičan tip dječje psihoze, slično šizofreniji, uzrokovan neadekvatnim roditeljstvom". Prema njegovoj teoriji, tzv. 'hladne majke' uskraćivale su svojoj djeci privrženost koju su ona trebala kako bi se pravilno razvijala te tako kod njih uzrokovale autizam.

Tijekom povijesti, mnogi ugledni istraživači i stručnjaci okrivljavali su žene da su željele karijere te se smatralo da su žene zamjerale djeci i emocionalno ih napuštale.

Ugledni akademik Bruno Bettelheim napisao je: "Faktor za pojavu autizma je želja roditelja da njegovo dijete ne postoji. Ako je potpuno napušteno od ljudi prije nego što se može brinuti o sebi, ljudsko biće će umrijeti. A ako se fizički pobrine za njega tako da preživi, ali je napušteno emocionalno, ili je prepušteno samo sebi, postat će autistično".

Ovaj stručnjak pisao je članke za poznate časopise, a naslovi su bili: 'Zašto se zaposlene majke osjećaju krivima' i 'Opasnost učenja djeteta kako čitati', a izdao je i best seller knjigu 'Prazna utvrda'.

Teorija o cjepivu

Sljedeća teorija bila je da je MMR cjepivo krivac za autizam. Ova teorija je kasnije bila opovrgnuta, rad liječnika koji je objavio ovu teoriju opisan je kao 'prevara', a njemu je bilo zabranjeno nastaviti rad u medicinskoj praksi.

Prema radu objavljenom u 2014., jedno od 68 djece u SAD-u ima autizam, a britansko Nacionalno udruženje za autizam, procjenjuje da autizam ima jedno od 100 djece, dok se 1975. procjenjivalo da jedno od 5 000 djece ima ovaj poremećaj. Budući da je naglo porastao broj postavljenih dijagnoza, mnogi su počeli vjerovati u sada opovrgnutu teoriju o cjepivu.

Imate li i vi dvojbe oko cijepljenja?

Širok spektar - proširile se granice definicije

No Silberman objašnjava da su mnogi faktori pridonijeli porastu slučajeva autizma. Veliki razlog je to što je autizam tek odnedavno prepoznat. Do kraja 20. stoljeća još se klasificirao kao tip dječje šizofrenije. Prije nego što je bio točno prepoznat, psihijatri nisu ni mogli dijagnosticirati ovaj poremećaj. Još jedan razlog za porast slučajeva s autizmom je opća svjesnost i informiranost. Prije se puno djece zatvaralo u institucije, a otkad je porasla svjesnost o tome, više roditelja ima gdje potražiti pomoć. 

Treći razlog je konačno shvaćanje da postoji širok spektar autističnih poremećaja. Otkad su se proširile granice kod definicije autizma, porastao je broj osoba koje spadaju u te šire granice.

Većina istraživača sada vjeruje da autizam nije jedna jedinstvena cjelina, nego 'mnoštvo skrivenih stanja'. Drugim riječima, svaka osoba s autizmom je drugačija. Zato se najčešće govori da je to poremećaj iz autističnog spektra, kako bi se naglasila širina i različitost.

'Važno je vidjeti osobu, a ne stanje'

Silberman kaže da nitko još nije siguran je li autizam više rasprostranjen kod visoko obrazovanih obitelji ili takvi roditelji jednostavno imaju više samopouzdanja potražiti pomoć. Vjeruje i da još postoje skupine kod kojih se autizam rjeđe dijagnosticira.

Unatoč istraživanjima, znanstvenici još ne razumiju zašto se točno pojavljuje autizam, ali znaju da je spektar širok i iznimno raznovrstan. "Osobe s autizmom još su više raznovrsniji nego neurotipične osobe. Neki su brbljavi, neki se lako prepuštaju, drugi vole intenzivne osjećaje i uzbuđenje. Više različitih osjećaja je u ovom spektru nego u 'normalnosti'", napisao je Silberman.

Iako je u prošlosti puno sredstava utrošeno na istraživanja kako bi se pronašao medicinski ili genetički uzrok autizma, Silberman piše o važnosti pomaganju osobama s autizmom da se integriraju u društvo. Jedna od ključnih poruka u ovoj knjizi, što je važno roditeljima i učiteljima, je da je najvažnije vidjeti osobu, a ne stanje.

'Kako sam svog sina izvukla iz autizma'

Silberman je na kraju govora na konferenciji TED rekao da rani istraživač autizma, dr. Hans Asperger vjeruje da se lijek za većinu aspekata autizma može pronaći u: "...učiteljima punim razumijevanja, prilagodljivim zaposlenicima, podržavajućim zajednicama i roditeljima koji imaju vjeru u potencijale svoje djece".