Kako reći djetetu da je netko umro i pomoći mu da se s tim nosi, savjetuje dr.sc. Miranda Novak, prof. psihologije:

"Često roditelji s djetetom ne razgovaraju o smrti jer se boje da će takvim razgovorom povrijediti dijete, preplašiti ga, izazvati kod njega tugu, ili se boje da dijete to neće razumijeti. U stvari se odgađa upravo suprotno. Kada umre netko od bliskih članova obitelji, dijete, čak i ako je jako malo, ako je tek počelo pričati, iz reakcija roditelja osjeća energiju u kući i neverbalno pokupi ono što se događa. Djetetu uvijek, ali baš uvijek treba reći istinu. Treba mu reći tko je umro, što se dogodilo, kratko, na primjeren način, i jako je važno da roditelj izrazi svoju tugu, svoju zabrinutost oko toga, da svoje mišljenje i svoje emocije podijeli s djetetom. Kada roditelj postupi na takav način, onda omogućuje i djetetu jedan prirodan i normalan proces tugovanja."

Što ne trebate reći?

"Bitno je da roditelj, pogotovo ako je umro netko blizak obitelji, ne daje djetetu poruke 'Nemoj plakati, Nemoj biti tužan, Budi hrabar, Tata bi htio da si jak, Baka ne bi htjela da si tužna' i slično. To djetetu stvara ogromnu konfuziju, jer dijete ima neke emocije koje mu dolaze iznutra, a roditelj šalje suprotnu poruku i tako djetetu ne daje dozvolu da prihvati sve emocije koje mu se pojave. Kada roditelj da tu dozvolu, onda je i djetetu samome prihvatljivo da je to u redu, da je sve što se događa kao reakcija na gubitak i smrt posve OK. 

Ono što nikako ne bi trebalo govoriti djetetu je: 'On je zaspao, On je otišao na nebo, On je negdje otputovao, ili Nema ga, bez nekog dodatnog objašnjenja, ili Bio je bolestan pa je umro'. Djeca će biti bolesna, netko će drugi otići na put, ako je u pitanju smrt roditelja, dijete kasnije može vidjeti da je i drugi roditelj bolestan, i zato trebamo dati točne i konkretne podatke. Uvijek treba reći: 'Bio je jako bolestan, lijekovi mu nisu pomagali i zbog toga je umro'. Ako se dogodila nesreća, roditelj treba pristupiti djetetu i reći: 'Sad ću ti reći nešto jako tužno. Dogodila se nesreća i taj i taj je umro.' I onda podijeliti s djetetom kako se osjećamo, na primjer ?Ja sam jako tužna. Ja sam jako zabrinuta.' Ili kada vas dijete vidi da plaćete, reći mu 'U redu, i meni je sad teško, OK je da i tebi bude teško, Ok je da plačeš i da si uzmeš vremena", kaže psihologinja.

Rituali mogu pomoći!

"Djetetu može pomoći da roditelj osigura rituale. Sva istraživanja pokazuju da nema nikakvih prepreka da čak i predškolsko dijete ode na sprovod. Prvi ritual, koji je i tradicionalan i kulturološki, je sprovod. Odvesti dijete na sprovod je izuzetno bitno, ali ga je važno pripremiti: tko će biti tamo, što će se tamo događati, kako će ići cijeli obred, što može očekivati, da će biti ljudi koji će plakati. Treba pripremiti dijete na to da se ne prepadne i da nema neko traumatično iskustvo. 

Kasnije se može djetetu omogućiti sakupljanje fotografija, može nacrtati nešto osobi koja je umrla, da joj napiše pismo, da sakuplja nekakve predmete, da napravi spomenar, ili slično, jer to djetetu pomaže i da se prisjeća te osobe, a i da proživi sve etape koje tugovanje donosi", savjetuje Miranda Novak.