Spasonosna knjiga za roditelje

Dječja pitanja često nas ostave bez teksta. Ako ste ikada i znali odgovore, vrlo je vjerojatno da ste ih zaboravili ili se možete sjetiti samo napola uvjerljivih verzija. Zamislite da se u tom trenutku možete obratiti poznatom stručnjaku i zamoliti ga da odgovori umjesto vas, jednostavnim jezikom koji dijete može razumjeti.

Gemma Elwin Harris prikupila je na tisuće pitanja djece u vrtićima i školama u Velikoj Britaniji i zamolila stotinjak poznatih stručnjaka, među kojima su sir Richard Dawkings, Alan de Botton, sir David Attenborough, Noam Chomsky, Mary Roach, Phillip Pullman, Bear Grylls, Gordon Ramsey, da jednostavnim jezikom odgovore na njih. Knjiga 'Velika pitanja malih ljudi ...i odgovori nekih jako pametnih ljudi' u izdanju Planetopije bit će vam od velike pomoći ako ste zbunjeni roditelj koji ne zna odgovoriti na pitanja koja vam djeca postavljaju ili ste znatiželjno dijete u potrazi za odgovorima na pitanja o svijetu, životu, svemiru i svemu što jest.

Zašto je krv crvena, a ne plava?

Dr. Christian Jessen, liječnik i televizijski voditelj odgovara:

Možda si čula da su kraljevi i kraljice plave krvi. To bi bilo zabavno, no bojim se da nije istina. Nitko nema plavu krv. Uvijek je crvena. Znam da ti se, ako pozorno pogledaš žile na rukama, može učiniti da u njima teče plava krv, no to je samo zato što su ti vene jako blizu površine kože, a koža propušta samo određene boje svjetlosti – zato krv koja je ispod kože izgleda plava izvana. Unutar vena, tvojih žila, ona je ipak crvena.

Što krvi daje njezinu crvenu boju? Boju proizvodi vrlo važan kemijski spoj u krvi nazvan hemoglobin, koji raznosi kisik iz pluća po cijelom tijelu što mu daje snagu za kretanje. Iako nikad nije plav, hemoglobin može malo promijeniti boju. Kada je u tvom tijelu puno kisika, tvoj će hemoglobin obojiti tvoju krv lijepom žarko crvenom bojom. Ako trčiš i igraš se, tvoje tijelo troši više kisika i tvoja krv postaje mnogo tamnije crvena i srce ga brzo pumpa natrag u pluća kako bi tijelo dobilo više kisika. No neke životinje zaista imaju plavu krv. Znaš li koje su to? Hobotnica, lignja, jastog, sipa i neke vrste raka (kao što je na primjer rak bodljaš) svi imaju plavu krv!

Zašto djevojčice dobiju bebe, a dečki ne?

Dr. Sarah Jarvis, liječnica i voditeljica emisija o zdravlju odgovara:

Na neki način djevojčice i dječaci izvana su prilično slični. Dakle, imaju isti broj ruku, nogu, ušiju i noseva. Jedna od najvećih razlika između žena i muškaraca (osim ćelave glave koju ponekad vidiš na muškarcima!) je da žene imaju dojke, a muškarci nemaju. Također, muškarci imaju penis dok ga žene nemaju. Unutar našeg tijela, žene i muškarci imaju neke dijelove koji su isti i neke koji su različiti. I jedni i drugi imaju srce koje pumpa krv tijelom. I jedni i drugi imaju pluća pomoću kojih dišu. No u ženinom trbuhu nešto je što se zove maternica. Ona je obično veličine kokošjeg jajeta, ali može se napuhnuti poput balona. Šuplja je i mekano obložena iznutra. Muškarci nemaju maternicu. Beba nastaje iz ženinog jajašca i muškarčeva sjemena. Oni zajedno izrastu u bebu, i to je komplicirano. Bebe trebaju puno hrane koju im prije rođenja daje mama. Beba se u maternici prihvati za mamu i sve što treba za rast dobiva iz njezinog tijela. Bebu treba i štititi. Kada se tek rodi, ne zna puno toga osim jesti, plakati i spavati, no kad se rodi, beba je već stara devet mjeseci. Prije rođenja beba ne može sama disati. Kada je žena trudna, beba u njezinoj maternici pluta u tekućini i ne treba zapravo uopće disati, ali mora rasti. S obzirom na to da je maternica tako rastezljiva, beba može narasti od veličine graška do veličine četiri kile brašna prije nego treba izaći. Naravno, razlike ne prestaju kada se beba rodi. Kada žena ima bebu, njezine dojke proizvode mlijeko koje sadrži sve što bebi treba za rast. Tate su sjajni i znaju puno toga, ali ne mogu imati bebu!

Zašto mi je dosadno?

Prof. Peter Toohey, akademik i pisac odgovara:

Znaš kakvi su slonovi. Veliki su, sivi i jako jaki. Imaju jako, jako dugačke, sive i dlakave nosove; zovu se surle. Svojim dugim nosovima mogu podizati svašta, a s njima mogu i usisavati. Mislim da se sa surlom nikad ne bih dosađivao. Njome bih usisavao vodu i zabavljao se prskajući prijatelje. No slonovi se isto dosađuju. A kad im je dosadno, postaju zlovoljni. Ljuljaju se, udaraju svojim velikim nogama i mašu surlama posvuda. Kako se slona liječi od dosade? Pusti im se glazbu. Draga im je ozbiljna, staromodna glazba s mnogo violina. To me ne iznenađuje, zato što sam oduvijek mislio da su slonovi zapravo staromodni. Žive jako dugo i jako ostare. Voliš li i ti glazbu koju vole slonovi? Vjerojatno ne. Vjerojatno si sličniji čimpanzi. Neki znanstvenici su u zoološkom vrtu u Belfastu, u Sjevernoj Irskoj, otkrili da čimpanze liječe dosadu slušajući rock and roll. No zašto slonovima postane toliko dosadno da moraju slušati glazbu? Dosađuju se ako su u malenim zoološkim vrtovima gdje nemaju što raditi. Dosađuju se ako ne mogu lutati s prijateljima i ako točno znaju što slijedi – sijeno za doručak, sijeno za ručak, sijeno za večeru. Isti krevet, uvijek isti kavez, isti stari prijatelji. Tako i tebi postane dosadno. Jednostavno nemaš dovoljno posla. Prijatelji su ti negdje drugdje. A ti moraš biti miran i tih i ostati doma kad se zapravo želiš igrati vani. Dosada je poruka kojom ti tijelo javlja da radiš nešto drugo kako ne bi postao tužan i mrzovoljan. Moraš izići s prijateljima i obitelji, pronaći nešto novo i uzbudljivo. Kad sljedeći put osjetiš dosadu, iskušaj slonovski lijek. Pusti glazbu i maši surlom. Ili budi majmun pa slušaj rock and roll.

Zašto se vječno svađam s bratom i sestrom?

Prof. Tanya Byron, klinički psiholog odgovara:

Nije neobično da se članovi obitelji svađaju – kao dijete tukla sam se sa sestrom. Naginjemo svađi s nama najbliskijim osobama. Zato što znamo da nas nikad neće prestati voljeti, ma koliko bili zločesti jedni prema drugima. Živjeti zajedno u istom prostoru i neprekidno bivati zajedno također zna voditi do neslaganja zbog načina kako nešto radimo i dijelimo, i to na način na koji se ne bismo odnosili prema prijateljima. Ipak, tučnjava nije dobar način rješavanja nezadovoljstva ili neslaganja. Umjesto da riješi problem, može još pogoršati stanje zbog ružnih riječi i djela. Također, srodnici koji se svađaju uzrokuju stres i nesreću drugim članovima obitelji što može dovesti do teških svađa s roditeljima, a to žalosti sve. Biti dijelom obitelji uči nas kako stvarati odnose s ljudima koje volimo, a također i učiti razna umijeća važna za život – među njima i kako se nositi s bijesom i svađom. Možda osjetite da se roditelji ljute zbog vaših tučnjava, i možda se zbog toga ljutite na njih jer naizgled kao da ne razumiju zašto ste toliko nezadovoljni. Zapravo, roditelji su vjerojatno nezadovoljni načinom kojim izražavate gnjev, a ne toliko samom činjenicom da ste gnjevni. Možda će vas kazniti zbog tučnjave zato što ne žele da ti i srodnici pomislite da je to pravi način rješavanja problema. Vrijeđanje i udarci razoran su način izražavanja bijesa. Malena djeca svoju zlovolju i gnjev često izražavaju vrištanjem i udaranjem zato što još nisu naučila riječi kojima bi objasnila kako se osjećaju. No, kako djeca rastu, od njih očekujemo da se s neslaganjem nose razgovarajući o problemu i tako pronađu rješenje, a nikako ružnim riječima ili agresivnim djelima. Ako osjećaš gnjev prema bratu ili sestri, pokušaj se izvući iz te situacije prije nego što eksplodiraš. Daj si vremena da se smiriš i onda razmisli o tome što ti smeta. Možda, kad se smiriš, otkriješ da problem više nije tako velik i da ga možeš jednostavno zanemariti i nastaviti s prijateljstvom – neke borbe nije vrijedno voditi. Ipak, ako se osjećaš jako nemirno ili povrijeđeno, pokušaj reći, a ako ne možeš ili ako ne slušaju, zamoli za pomoć roditelja ili nekog odraslog kojem vjeruješ. Kad sam odrasla shvatila sam da mi je sestra najvažnija prijateljica koju imam jer smo zajedno odrasle i najbolje se međusobno razumijemo. Zapamti, prijatelji dolaze i odlaze, ali obitelj ostaje doživotno.