Bol upaljenih krajnika jedno je od ružnijih sjećanja na djetinjstvo, barem za one koji su ih još imali u dobi do koje dopire sjećanje. Za ostale koji su krajnike ili „treću mandulu“ morali operirati, bolne uspomene ublažavaju jedino sjećanja na obilne količine sladoleda koji se, samo za tu bolest i brži oporavak nakon operacije, smatra – ljekovitim. Istina je da djeluje kao hladan oblog ondje gdje je hladan oblog nemoguće staviti – na ranu od odstranjenih krajnika koja mora spontano zacijeliti.

No, kako i zašto krajnici postaju središnji problem ranih godina života? Krajnici ili tonzile, kako im je latinski naziv, nakupine su limfatičkog tkiva u ždrijelu. Najpoznatije su one koje se nalaze u području usnog ždrijela, a manje je poznato da postoji još nekoliko drugih, teže vidljivih mandula – tri u području nosnog ždrijela te dvije na korijenu jezika.

"Kao dio imunološkog sustava, smještenog na samom ulazu u aerodigestivni trakt, predstavljaju prvu zonu kontakta i zaštite od različitih štetnih vanjskih utjecaja, uključujući i mikroorganizme koji mogu izazvati infekciju udahnutim zrakom ili unosom u usta. Beta-hemolitički streptokok odgovoran je za većinu slučajeva upale krajnika, no tu su i mnogobrojni respiratorni virusi", pojašnjava prof. dr. sc. Mislav Gjurić iz Poliklinike Sinteza, otorinolaringolog i specijalist plastične kirurgije.

U slučaju čestih ili kroničnih upala, nepčane tonzile, kaže, više ne obavljaju svoju obrambenu funkciju već postaju žarište upale koja se manifestira bolovima u grlu, tegobama pri gutanju, zadahom iz usta. No, simptomi mogu i izostati.

U pubertetu se krajnici smanjuju

"Krajnici se razvijaju još prije rođenja. Nakon rođenja postupno se uvećavaju, obično do dobi od šest do sedam godina, a nakon toga njihova se važnost u obrani organizma postupno smanjuje, što dovodi do smanjenja njihove veličine u vrijeme puberteta", pojašnjava prim. dr. sc. Borut Marn, voditelj odjela za kirurgiju glave i vrata u Klinici za dječje bolesti Zagreb.

Kaže da je u neke djece nosno ždrijelo prirođeno malo ili plitko pa će i blaže povećanje treće mandule izazivati smetnje: disanje na nos ili otvorenih usta, iscjedak iz nosa, hrkanje, smetnje sna i kašalj. Dr. Gjurić upozorava da može doći i do zaostajanja u tjelesnom razvoju djeteta, uz naznačen tipičan izraz lica: otvorena usta, pospan izgled, sekreciju iz nosa i bljedoću kože lica.

"Akutne upale vrlo su česte u mlađe djece, od druge do sedme godine života, ali nisu rijetkost ni u mlađoj školskoj dobi pa i kod odraslih ljudi. Najčešće prolaze brzo i bez komplikacija, međutim, kod određenih bolesnika mogu nastati i ozbiljnije komplikacije, pogotovo nakon gnojnih bakterijskih upala. Kod odraslih bolesnika moguća je opstruktivna apneja u snu koja, ako se ne liječi, može dovesti do po život opasnih posljedica.

Stručnjaci napominju da se liječenje akutne upale nosnog ždrijela i adenoida provodi ponajprije toaletom nosa kapima i pumpicama, inhalacijama, protuupalnim lijekovima i steroidnim sprejevima, a antibiotici se primjenjuju kod sumnje na bakterijsku infekciju. Vrlo je korisno dijete što prije naučiti da dobro ispuhuje nos", napominje dr. Gjurić.

Ako i uz navedene terapije i dalje dolazi do čestih epizoda upale ili roditelji primjećuju da dijete slabije čuje, otorinolaringolog mora utvrditi postoji li uvećanje treće mandule i indikacija za operaciju. To je iznimno važno da bi se spriječio nastanak komplikacija u uhu s utjecajem na sluh i razvoj govora.

Važno je sačuvati sluh

"Upale sluznice nosa i nosnog ždrijela, odnosno treće mandule, gotovo uvijek su povezane s upalom uha, posebno u dobi između šest mjeseci i dvije godine te između četvrte i šeste godine, a češće su kod dječaka. Čest uzrok upalama srednjeg uha je bolesna treća mandula. Ovdje nije bitna samo njena veličina – ona može biti mala, ali kronično promijenjena, a mogu postojati kronične promjene i samo na tubarnim mandulama.

Važno je znati da svaku upalu uha prati i nagluhost različitog stupnja, što može ostati neprimijećeno, pogotovo ako su upale jednostrane. Stoga roditeljima djece koja imaju česte upale uha preporučujem da usmjere pozornost na sluh djeteta – može biti oslabljen i kad je dijete prividno zdravo", upozorava dr. Marn.

Ako je moguće – izbjeći operaciju

Ipak, ističe da traženje nekih roditelja da se “za svaki slučaj” odstrane mandule nije opravdano. Često je moguće operaciju ispravnim konzervativnim liječenjem odgoditi ili čak izbjeći. Donesu li liječnici odluku o operaciji, treba znati da je to rutinski zahvat u kratkoj općoj anesteziji. Manje je poznato da adenoidi ponekad ponovno narastu pa se operacija nakon nekoliko godina mora ponoviti.

"Vrlo se rijetko operiraju djeca mlađa od dvije godine, najčešći su zahvati između treće i sedme godine. Ako nema zamjetnog krvarenja, dijete može već isti dan ići na kućnu njegu. Postoperacijski tijek je bolan, usprkos lijekovima, ali ga djeca, na sreću, mnogo bolje podnose nego odrasle osobe i vrlo se brzo oporavljaju od zahvata. Iz vrtića ili škole izbivaju dva do tri dana. Dijete može privremeno razviti tzv. nazalan govor “kroz nos”, što spontano prolazi nakon dva do tri tjedna. Od komplikacija, koje su vrlo rijetke, najčešće je krvarenje, koje spontano prestaje, a rijetko je potreban povrat u operacijsku dvoranu", objašnjava dr. Gjurić.

Krajnici se, kaže, mogu ukloniti u potpunosti (tonzilektomija) ili djelomično (tonzilotomija) kad su uvećani, a nisu upalno promijenjeni. Prednost djelomičnog zahvata jest očuvanje tkiva važnog za razvoj imunog sustava organizma i manja opasnost od krvarenja, pa se za djecu mlađu od šest godina prednost daje tonzilotomiji. U prvim danima nakon operacije liječnici savjetuju uzimanje dosta tekućine i laganih obroka kašaste hrane koja uključuje juhe, krumpire, sladoled, banane, jaja i sok od jabuke.