Koliko puta ste doživjeli da vam vaš mališan na pitanje što je danas jeo u vrtiću mirno odgovori: "Pizzu, a za desert čokoladni sladoled" ili da vas uporno pokušava uvjeriti kako nije on bacio šalicu sa stola, već je sama došla do ruba i pala? Često? Niste jedini. Svaki roditelj vrlo vjerojatno svakodnevno doživi da mu dijete malo "uljepša" stvarnost, no ne morate pretjerano brinuti jer je laganje sastavni dio odrastanja.

Zašto djeca lažu, kada počinju "uljepšavati stvarnost" i treba li ih zbog toga kažnjavati, pitali smo Anu Rajić, defektologinju iz Obiteljskog centra Primorsko-goranske županije i osnivačicu Centra za psihološko savjetovanje Kutak.

"Prve laži javljaju se oko treće godine, a do četvrte djeca nisu niti svjesna da govore neistinu. Ona nisu u stanju razlikovati istinu od laži. Imaju bujnu maštu i često izmišljaju priče u koje vjeruju ili pak uljepšavaju ili uveličavaju stvarne događaje. Do pete, šeste godine laganje treba smatrati normalnim ponašanjem", objašnjava defektologinja.

Ipak, laganje ne bi trebalo ignorirati, već je potrebno reagirati na svaku laži i dijete usmjeravati da govori istinu. Djetetu u dobi od tri ili četiri godine trebalo bi i objasniti razliku između mašte i stvarnosti. Primjerice, ako vas dijete pokušava uvjeriti da je u vrtiću za ručak imao pizzu, vi mu možete reći: "Znam da bi želio da ste za ručak imali pizzu jer je jako voliš, no teta je rekla da ste imali mahune".

Kako se nositi s lažima?

U kasnijoj dobi, odnosno kada dijete navrši šest godina, upozorava defektologinja, trebalo bi obratiti pažnju na to koliko često laže, u kojim situacijama te kakvim se lažima služi. Naime, ako laži postanu česte i dijete stvori svoj izmišljeni svijet, treba reagirati.

"Nakon navršenih sedam godina laganje se više ne smatra normalnom fazom u razvoju. Naravno, dijete i dalje može nešto slagati, ali sada iza laži stoji namjera. Primjerice, dijete ne želi reći da je dobilo lošu ocjenu kako bi izbjeglo kritiku ili kaznu", kaže osnivačica Centra za psihološko savjetovanje Kutak.

Anu Rajić pitali smo i trebamo li djecu kažnjavati kada primijetimo da nam lažu, odnosno kako se treba nositi s dječjim lažima, a defektologinja kaže kako sve ovisi o situaciji, djetetovoj dobi i kućnim pravilima.

"U mlađoj dobi dječje laganje treba prihvatiti kao dio odrastanja, ali je važno reagirati odmah i na pravi način. Budući da djeca predškolske dobi ne shvaćaju da je laganje loše, ne preporučuje se kažnjavati dijete. Umjesto toga iskoristite svaku situaciju kao priliku da objasnite djetetu kako je laganje loše. Ipak, i uz sve navedeno, dijete će vam povremeno slagati", upozorava defektologinja.

Ističe kako je dobro kod djece svih dobrih skupina, umjesto kažnjavanja, dogovoriti pravila i koristiti logične posljedice.

"Kada se dijete suočava s prirodnim posljedicama svog ponašanja lakše može razumjeti zašto je potrebno da to ponašanje mijenja. Na taj način čuvamo odnos uzajamnog poštovanja više nego kad kažnjavamo", savjetuje Ana Rajić te napominje da ne treba izgubiti iz vida da dijete može lagati i zato što njegovi roditelji to svakodnevno čine pred njim.

"Dakle, najbolji način da naučite dijete govoriti istinu jest da i sami to činite", zaključuje defektologinja.

Razlozi zbog kojih djeca 'izbjegavaju' istinu

Više je razloga zbog kojih djeca lažu, a to ovisi o stupnju razvoja i starosti djeteta. Generalno, predškolci lažu zbog izrazito razvijene mašte, mlađi školarci kako bi udovoljili starijima, dok stariji školarci lažu jer misle da će tako riješiti problem. Ana Rajić za čitatelje Klokanice izdvojila je sljedeće motive zbog kojih mališani 'izbjegavaju' istinu:

• iz koristi (djeca mogu lagati kako bi nešto dobili)
• kako bi postigla neki cilj
• kako bi ispunila roditeljska očekivanja
• izbjegla kazne
• prikrila nelagodu ili nesposobnost
• jer ne mogu napraviti jasnu razliku između stvarnosti i mašte (djeca izmišljaju priče, imaju bujnu maštu, a njihove laži predstavljaju njihove želje)
• imaju potrebu za isticanjem (ako se među vršnjacima osjećaju zapostavljeno, izmišljat će raznorazne priče ili se neizmjerno hvaliti kako bi dobili na važnosti)
• kako bi zadobila pažnju
• impresionirala druge
• poistovjetila se sa svojim idolima.

Defektologinja roditeljima poručuje da je osobito važno dijete ne kritizirati, ne prigovarati mu, a malom Pinocchiju ne bi trebalo niti prijetiti niti ga optuživati da je napravio nešto loše.

"Umjesto toga potrebno je mirno razgovarati, poticati ga na iskrenost i objasniti razlike između prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja. Djecu uvijek pohvalite za iskrenost! Naučite li vašu djecu da vam od samog početka mogu govoriti istinu i da ih volite bez obzira na sve, osjećat će da ih potpuno razumijete te će imati manje potrebe za laganjem", zaključuje naša sugovornica.

Pročitajte što se još u razvoju vašeg djeteta događa u dobi od tri i pol godina!

A na portalu Zdrava Krava možete pročitati zbog čega lažu i kako prepoznati laži odraslih.