Superdadilja upozorava: Roditelji ovo rade iz ljubavi, a djeci zapravo otežavaju život
Zvijezda emisije Supernanny Jo Frost na Instagramu je podijelila poruku za roditelje za koju kaže da je vrijedi poslušati. Iako je sasvim prirodno da je roditelju njegovo dijete posebno, upozorava da problem nastaje kada ga počnemo učiti da je posebnije ili važnije od svih ostalih.
Prema Frost, posljedice takvog pristupa često postanu vidljive tek kada dijete treba funkcionirati među vršnjacima.
„Učite li ih kako izgubiti u igri? Učite li ih prihvatiti tuđu ideju za igru tijekom odmora, čak i kada to nije njihova ideja? Učite li svoje dijete slušati kao i sva ostala djeca kada ih se u školi zamoli da stanu u red?“ upitala je roditelje.
Dodala je još jedno važno pitanje: učimo li djecu kako biti društvena?
„Život ne funkcionira tako“
Frost kaže da sve češće vidi djecu koja imaju poteškoća u odnosima s drugima, ne zato što za to nisu sposobna, nego zato što nisu naučila funkcionirati među svojim vršnjacima.
Ne znaju čekati svoj red, teško podnose kada nemaju kontrolu i očekuju da se stvari odvijaju onako kako su zamislila.
„Vaše je dijete posebno vama, ali onog trenutka kada ga počnemo učiti da je posebnije od bilo koga drugoga, pripremamo ga za velike poteškoće“, upozorila je Frost.
„Život jednostavno ne funkcionira tako.“
Zato roditeljima savjetuje da djeci dopuste izgubiti u igri, da ih uče strpljenju, čekanju i izmjenjivanju s drugima.
„Voljeti svoje dijete podrazumijeva se, ali to ne znači ukloniti lekcije koje mora naučiti“, poručila je.
Upravo će mu te lekcije, smatra, pomoći da postane sigurnije u sebe i sposobnije snalaziti se u svijetu oko sebe. Dijete treba naučiti da su njegove potrebe važne, ali i da su jednako tako važni drugi ljudi.
Postoji razlika između „poseban si“ i „važniji si od drugih“
Njezina je objava izazvala brojne reakcije roditelja i učitelja. Dok su se mnogi složili s porukom, neki su upozorili da situacija nije uvijek tako jednostavna, posebno kada je riječ o djeci s dodatnim potrebama.
Stručnjakinja za roditeljstvo Kirsty Ketley, koja više od 30 godina radi s malom djecom i njihovim obiteljima, smatra da Frost nije u krivu, ali naglašava jednu važnu razliku.
„Postoji važna razlika između toga da djetetu govorimo da je posebno i toga da ga učimo da je važnije od drugih ljudi.“
Djeca, objašnjava, trebaju znati da su roditeljima voljena, vrijedna i posebna jer je taj osjećaj sigurnosti važan za njihovo odrastanje.
Problem nastaje kada poruka, svjesno ili nesvjesno, postane: „Budući da si poseban, tvoje potrebe uvijek trebaju biti na prvom mjestu.“
Djeca tek uče kako živjeti u svijetu koji se ne vrti oko njih, a za to im je potrebna praksa.
To ne znači da dijete ne treba imati pravo glasa ili da njegove osjećaje treba zanemariti. Može postavljati pitanja, izraziti neslaganje i pokazati kako se osjeća, ali istodobno treba učiti da i drugi ljudi imaju osjećaje, potrebe i granice.
Reći „ne“ neće narušiti djetetovo samopouzdanje
Ketley kaže da se roditelji ponekad boje da će postavljanjem granica, traženjem kompromisa ili jednostavnim „ne“ narušiti djetetovo samopouzdanje.
No jedno ne isključuje drugo.
„Znam da si razočaran i smiješ se tako osjećati, ali odgovor je i dalje ne“, daje primjer kako roditelj može istodobno priznati djetetove osjećaje i ostati pri postavljenoj granici.
Cilj nije učiniti da se dijete osjeća manje posebno, nego mu pomoći da shvati kako to što je posebno svojoj obitelji ne znači da je važnije od svih ostalih.
Djeca najviše uče gledajući nas
Jedan od najboljih načina da ih tome naučimo, kaže Ketley, jest vlastitim primjerom.
Neka dijete vidi roditelja kako sluša druge, ispričava se kada pogriješi, pristaje na kompromis, čeka svoj red i poštuje tuđe „ne“. Takve svakodnevne situacije mogu ga naučiti obzirnosti mnogo više nego duga predavanja.
I roditelji pritom ne bi trebali osjećati krivnju zbog postavljanja granica.
Danas se s razlogom mnogo govori o važnosti toga da djecu slušamo, uvažavamo njihove osjećaje i odgovaramo na njihove potrebe. To je pozitivna promjena, ističe Ketley, ali djeca istodobno trebaju naučiti da odnosi funkcioniraju u oba smjera – njihove su potrebe važne, ali važne su i potrebe drugih ljudi.
Jer, kako zaključuje, ne odgajamo djecu da budu središte svačijeg svijeta. Odgajamo ih da jednog dana znaju dobro živjeti u svijetu koji dijele s drugima.