Kronična konstipacija vrlo se često javlja u općoj populaciji, a smatra se da i do 20 posto populacije pati od ovog poremećaja. Bolest je vrlo česta i među djecom – učestalost varira između 3 i 16 posto pedijatrijske populacije. Konstipacija je učestali problem u djetinjstvu, uzrokujući 25 posto posjeta pedijatrijskim gastroenterološkim klinikama te 3 posto upućivanja u bolnicu.

Ankete s terena otkrivaju da 10 posto djece pati od kronične konstipacije, no tek 3 posto roditelja traži liječničku pomoć. Uloga internista, gastroenterologa i pedijatra je, prije svega, isključiti mogućnost da je konstipacija posljedica nekog drugog stanja.

Pokazalo se da konstipacija u djece može potrajati i do odrasle dobi što je potvrdila i studija u kojoj je utvrđeno da se jedna trećina djece čije je stanje praćeno i nakon puberteta žalilo na tešku konstipaciju. Ovi su rezultati u suprotnosti s općim stajalištem da konstipacija u djece polako nestaje prije ili tijekom puberteta.

Konvencionalno liječenje koje uključuje adekvatni unos prehrambenih vlakna i tekućine, učenje na obavljane nužde na toaletu, laksative, emolijente ili klistire te bihevioralnu terapiju je uspješno za većinu pacijenata kojima je konstipacija tek dijagnosticirana. Prehrana bogata prehrambenim vlaknima je trenutno terapija izbora za kroničnu funkcionalnu konstipaciju u zdrave djece.

Kako prepoznati je li zaista riječ o zatvoru?

Kada je riječ o dnevnom broju stolica za malo dijete, nema "normalnog" broja ili rasporeda – svako je dijete zasebna fiziološka jedinka i nema općeg pravila. Neka djeca imaju stolicu nakon svakog obroka, a neka djeca imaju jednu stolicu dnevno ili svaki drugi dan. Učestalost stolice ovisi o tome što i koliko dijete jede i pije, koliko je aktivno i koliko brzo probavlja hranu.

Osnovni znakovi koji ukazuju na konstipaciju su sljedeći:

• manja učestalost pokretljivosti crijeva, posebice ako dijete nije imalo stolicu 4 ili više dana i osjeća neugodu kada ima stolicu,
• suhe, tvrde stolice koje izazivaju neugodu pri defekaciji,
• izrazito tekuće oskudne stolice koje se povremeno pojave u peleni ili na donjem rublju. Iako bi se moglo pomisliti da se radi o proljevu, vjerojatnije je da se radi o konstipaciji.

Osnovni uzroci konstipacije u djece

Nizak unos vlakana putem prehrane. Ako se prehrana djeteta uglavnom temelji na mlijeku i mliječnim proizvodima, a izbjegava unos voća, povrća i žitarica, izloženo je povećanom riziku od pojave konstipacije.

Nelagoda od toaleta. Ako dijete osjeća pojačan pritisak od učenja na odlazak na toalet, može namjerno zadržavati stolice. Znakovi pokušaja zadržavanja stolice su ukrućivanje tijela, pogrbljivanje i crvenilo u licu. Kod neadekvatnog pražnjenja crijeva, crijevni sadržaj se zadržava i stolice mogu biti obilne i izazvati nelagodu pri defekaciji.

Dehidracija. Ako dijete ne unosi dovoljno tekućine, tijelo reagira tako da apsorbira više tekućine iz hrane i iz crijevnog sadržaja. To može rezultirati tvrdim, suhim stolicama koje izazivaju nelagodu pri defekaciji.

Nedostatak tjelesne aktivnosti. Tjelesni pokreti pospješuju dotok krvi u probavni sustav djeteta i tako potiču probavu.

Praktični savjeti za prevenciju i terapiju

Izbjegavajte prekomjerno davanje hrane koja zatvara, primjerice banane, kuhanu mrkvu i rižu, velike količine mlijeka i mliječnih proizvoda, tamnu čokoladu.

Povećajte unos neprobavljivih prehrambenih vlakana. Pobrinite se da dijete unosi dovoljne količine cjelovitih žitarica putem kruha, krekera, voća i povrća, posebice šljive, marelice, tamno zeleno lisnato povrće.

Povećajte količinu tekućine koju dijete unosi tijekom dana kako bi mu omekšala stolica. Najbolji odabir je čista izvorska voda, a unosu tekućine doprinose i stopostotni voćni sokovi te čajevi. Mala djeca obično imaju 4-5 mokrih pelena dnevno, a ako su naviknuta na toalet, mokre približno svakih 5-6 sati.

Ohrabrujte dijete da se giba, hoda, trči, puzi, kako bi potaknuli dotok krvi u probavni sustav.

Masirajte nježno djetetov trbuščić.

Ne prisiljavajte dijete na privikavanje na toalet prije nego što je spremno. Pretjerani roditeljski pritisak na navikavanje na tutu može dijete zaplašiti ili ga učiniti nemirnim i može utjecati na odgađanje obavljanja nužde.

Ohrabrujte dijete da koristi tutu kada je spremno. Ako dijete ne pokazuje da je spremno, možete pokušati navikavati dijete da sjedi na toaletu 5-10 minuta nakon doručka i večere. Djeca s kroničnom konstipacijom nerijetko gube osjećaj percepcije punog rektuma. Pokušajte sjedenje na tuti ili toaletu učiniti ugodnijim iskustvom čitajući djetetu slikovnicu.

Razgovarajte s pedijatrom o terapijskim opcijama. Pedijatar bi mogao preporučiti omekšivač stolice, lubrikant ili supozitorij te laksative. Glicerinski čepići stimuliraju rektum i pomažu djetetu da obavi nuždu. Povremena uporaba čepića je opravdana, međutim, ne bi ih trebalo primjenjivati učestalo.

Ako dijete ima suhe, tvrde stolice može doći do rascijepa osjetljive kože oko anusa (poznate kao analne fisure). Na to područje možete nanijeti kremu na bazi aloe ili melem kako bi potpomogli cijeljenje. Ipak, svakako napomenite pedijatru da dijete ima problem.

 Pročitajte i druge članke u specijalu "Dječja probava"!