Polazak u školu velika je promjena ne samo za dijete, nego i za roditelje. I dok se često pitamo zna li dijete čitati, pisati ili brojati, stručnjaci ističu da su neke druge vještine čak i važnije za uspješan početak školovanja.

Psiholog Dario Antić ističe kako spremnost za školu nije samo pitanje znanja, nego i emocionalne, socijalne i razvojne zrelosti djeteta.

riječ stručnjaka Kako izgleda testiranje za upis u prvi razred i što psiholozi procjenjuju?

Emocije i odnosi s drugima

Jedna od važnijih stvari je sposobnost nošenja s emocijama.

“Vještine samoregulacije podrazumijevaju da se dijete može nositi s neugodnim emocijama poput frustracije, ljutnje ili tuge, a da ga one ne preplavljuju do te mjere da zbog njih nije funkcionalno”, objašnjava psiholog.

Dijete ne mora uvijek biti mirno i poslušno, ali važno je da s vremenom nauči kako se smiriti i nastaviti dalje.

Uz to, veliku ulogu imaju i socijalne vještine. “Očekuje se da dijete zna rješavati konflikte, a ako je konflikt prevelik, da potraži pomoć odrasle osobe”, kaže Antić. Dodaje i kako je važno da dijete može izraziti svoje potrebe i pronaći način kako se igrati s drugom djecom, bez nepoželjnih ponašanja poput udaranja kada mu se nešto oduzme.

Važne predvještine za školu

Prije nego što dijete nauči čitati i pisati, treba razviti tzv. fonološku svjesnost.

“To je predvještina čitanja i pisanja koja uključuje sposobnost prepoznavanja i baratanja slogovima, rimom i glasovima u govoru”, objašnjava psiholog. Primjerice, dijete bi trebalo znati rastaviti riječ na glasove ili ih spojiti u cjelinu. Ako dijete ima poteškoća s prepoznavanjem glasova, to može biti znak da bi kasnije moglo imati izazove u čitanju i pisanju.

Osim jezika, važan je i razvoj osnovnih matematičkih vještina. “Očekuje se da dijete može brojati do 20 na konkretnim primjerima, brojati unazad od 10 do 1, razlikovati veće i manje te povezati broj s količinom”, navodi Antić. Dijete bi također trebalo moći riješiti jednostavne zadatke zbrajanja i oduzimanja.

Jezično-govorni razvoj također treba biti u skladu s dobi djeteta. Važno je obratiti pažnju koristi li dijete kratke ili proširene rečenice, ima li poteškoća s izgovorom pojedinih glasova i može li jasno izraziti svoje potrebe i želje.

Fina motorika i svakodnevne vještine

Grafomotorika, odnosno fina motorika, često se zanemaruje, a iznimno je važna.

“Dijete bi trebalo moći samostalno precrtavati složene geometrijske likove i pravilno držati olovku. Poteškoće u grafomotorici mogu dovesti do frustracije s pisanjem i učenjem”, upozorava Antić.

Pod finom motorikom podrazumijevaju se i svakodnevne radnje poput zakopčavanja dugmadi, guljenja voća ili premještanja sitnih predmeta.

Uz to, dijete bi prije škole trebalo znati osnovne informacije o sebi: kako se zove i preziva, gdje živi, kako se zovu roditelji i slično. Također je važno da se može orijentirati u vremenu i prostoru, razumjeti pojmove poput jučer, danas i sutra, kao i odnose poput gore, dolje, lijevo i desno.

Na kraju, ali jednako važno je samostalnost. Dijete bi trebalo biti sposobno samostalno se obući, obuti, jesti, ići na toalet i održavati osnovnu higijenu, poput pranja ruku.

Iako ovaj popis može djelovati dugo, važno je zapamtiti, nijedno dijete nije “savršeno spremno”.

Cilj nije da dijete sve zna bez greške, nego da ima temelje koji će mu pomoći da se lakše prilagodi novoj okolini i izazovima koje škola donosi.

odrastanje Odrastanje 60-ih i 70-ih oblikovalo je vještine koje danas sve rjeđe viđamo kod djece