Bez obzira na to koliko se trudili imati ispravne stavove o ljepoti i izgledu, često nam to ne ide za rukom. Posebno nam to ne ide za rukom u razdoblju nakon poroda, odnosno neposredno nakon što postanemo mame. Od sebe zahtijevamo puno, previše, imamo nerealna očekivanja… Ma, sve ti je poznato. A što ako počneš razmišljati o tome kako će to utjecati na tvoje dijete? I, bez lažne jednakosti, posebno ako imaš djevojčicu.

Kad ti stojiš pred ogledalom i promatraš se s dozom kritičnosti, već si pomirena s tim, znaš to koliko-toliko držati pod kontrolom. No, što ako pomisliš da takav stav sada možeš prenijeti na svoje dijete? Hoćeš li biti zadovoljna takvim ishodom? Uz sve veći broj poremećaja u hranjenju sigurno ti neće biti u redu dijete poslati u svijet s pogrešnim pogledima na tako važno pitanje.

Evo na što moraš paziti.

Uvijek pokušaj otvoreno razgovarati

Nikad nije prerano početi s djetetom razgovarati o samopouzdanju i pozitivnoj slici o svom tijelu. Dok je dijete još jako malo, važno je govoriti pozitivno o sebi pred djetetom. To je najbolji primjer za tvoje dijete, kad roditelj govori o sebi s pozitivnim stavom. No, kako dijete raste, to postaje sve teže – posebno uz društvene medije. Tada je važno za otvoren razgovor.

Važno je djetetu pokušati objasniti kako sve društvo može iskoristiti to što netko o sebi misli loše. Zatim o oglasima koje vide na društvenim mrežama ili u svojoj okolini, a zbog kojih se osjeća loše. Objasniti da to što im žele nešto prodati kako bi se osjećali bolje, ustvari ne funkcionira tako. No, uvijek je najbolje biti potpuno otvoren – čak i ako to tinejdžeri, na primjer, ne prihvate odmah najbolje. Moraju znati da su im vrata uvijek otvorena.

Govori o tome što tijelo može, a ne kako izgleda

Tako je lako pogledati se u ogledalo i vidjeti 1, 2, 3 stvari koje ti se ne sviđaju. Puno je teže zahvaliti tijelu za sve što čini za nas. Znaju to posebno mame koje su rodile, a imaju na svom tijelu vidljive znakove trudnoće ili poroda. Šav od carskog reza možda ti djeluje odbojno, ali tvoje je tijelo nosilo i na svijet donijelo – dijete.

Ako se dijete bavi sportom, naglašavaju što sve njegovo tijelo uspijeva napraviti. Ako svira instrument, naglasi kako ruke/pluća/usta obavljaju sjajan posao i stvaraju glazbu. Naglašavaj to kad god primijetiš da dijete „kopa“ po svom tijelu tražeći nesavršenosti. I češće!

U razgovor uvijek uključi društvene medije

To je danas neizbježno. Možemo bježati koliko hoćemo, ali će nas sustići. Ako ne nas, onda našu djecu. Puno je teže biti tinejdžer danas nego prije 20 godina. Ako djetetu dopustiš u određenoj dobi društvene medije, odnosno pristup njima, važno je naglašavati često pozitivnu stranu tog. Uvijek se može pronaći „kutak“ u kojem se njeguje pozitivan stav prema tijelu, potiče samopouzdanje. No, to se mora tražiti, to neće samo od sebe naći put do tvog djeteta. Pomogni im da to pronađu.

Nikad ne zaboravi da si ti uzor

Ma koliko društveni mediji bili važni, ma koliko okolina ili oglasi utjecali na sve – ne zaboravi da si ti ipak i uvijek glavni uzor djetetu. To ne znači, naravno, da moraš biti savršena, bez ijedne greške ili mane. Upravo obrnuto. Pokušaj jednostavno biti slika i prilika nekog tko voli svoje tijelo. Ako se pokušaš uživjeti u tu ulogu, možda se i uvjeriš u to i počneš tako razmišljati.

Osim tog, važno je pripaziti na to kako govoriš o drugima u okolini. To je nešto što nikad ne prestaje i moraš o tom neprestano voditi računa, ali isplati se.