Koliko puta ste se našli u situaciji da ne možete vidjeti pod od dječjih igračaka, a vaše dijete ih ne želi pospremiti niti nakon stotinu molbi pa i prijetnji da više nikada neće dobiti novu?

Mama katarinaV u našem je forumu otvorila temu o pospremanju igračaka te se zapitala kada se od djeteta može očekivati da nakon igre pospremi gračke, odnosno u kojoj dobi pospremanje igračaka dijete može shvatiti kao svoju obvezu.

"Uglavnom pospremamo igračke zajedno i jedino tako želi sudjelovati u pospremanju, to pospremanje igračaka je kod nas prava drama i uopće ne kužim zašto. Ponovim mu bezbroj puta, nakon čega se rasplače… No i dalje ne pospremi igračke. E onda poludim i razljutim se, no malac i dalje ne posprema. Sad ne znam je li to neka njegova manipulativna metoda ili možda nemam dobru taktiku ili čak oboje", pita se katarinaV.

Čitateljica JeanGenie napisala je kako se i kod nje pospremanje ponekad pretvara u dramu, no to najviše ovisi o tome je li njezin sin u tom trenutku umoran. Upornost i puno, puno strpljenja za JeanGenie su ključni za stvaranje navike pospremanja.

"Nekad bi najradnije počela vikati, ali se stvarno trudim da ne poludim. Ako mi se baš ne da sto puta ponavljati, onda mu kažem da ćemo ih skupa pospremiti i onda obično odmah posluša. Mislim da je za to pospremanje potrebno puno, puno strpljenja", smatra čitateljica.

Linija manjeg otpora

I naša čitateljica Lady_Camomille uključila se u raspravu te priznala da njezin sin posprema igračke kada je za to raspoložen, a zajedničko spremanje također uvijek 'pali'.

"Nekad sve bude besprijekorno, a nekad površno. Nekad mu se ne da i ne želi. Onda koristimo foru 'Idemo zajedno, ja ću sve žute igračke, ti sve crvene, ja ću ovo, ti ćeš ono, tko će više nabrojati i skupiti' i tako uspijemo!", otkriva Lady_Camomille.

Kako naučiti dijete da usvoji radne navike i kada je pravo vrijeme da vaše dijete samo raščisti svoj kreativan nered, objasnila nam je Ljiljana Vukšić, ravnateljica dječjeg vrtića Mali istraživač.

"Kada govorimo o usvajanju radnih navika djece u svemu pa i pospremanju igračaka, moramo naglasiti da je dijete upijajuća spužva koja već od rođenja usvaja određena ponašanja uvidom u ponašanje nas odraslih koji ga okružujemo. Često se ljutimo na djecu zbog nekih ponašanja ne promišljajući na to koliko sam ja svojim osobnim ponašanjem doprinio tome da se moje dijete ovako ponaša. Činjenica je da su radne navike nešto što djeca, između ostalog, stječu i svakodnevnim uvidom u svijet odraslih koji ih okružuje. Ali i načinom na koji se mi odrasli postavljamo prema djetetu i potrebi njegovog sudjelovanja u onom što se zovu obveze. Suživot djece i odraslih trebao bi biti ravnopravan kako u obvezama tako i u odgovornostima za svakodnevne aktivnosti koje čine temelj življenja i bitno određuju kvalitetu obiteljskog života", objašnjava ravnateljica te naglašava kako roditelji često pokleknu pred svojim djetetom pod izlikom "ima vremena", "još je mali/mala , ne zna", "poslije će naučiti" pa idu linijom manjeg otpora i sami pospreme djetetove igrače.

S najmlađima zajedničko pospremanje

Pedagoginja s višegodišnjim iskustvom kaže da djetetu već od rane dobi trebamo davati upute o tome kako treba pospremati, a posebno napominje kako dijete do treće ili četvrte godine starosti treba sudjelovanje i podršku roditelja u pospremanju kako bi im vlastitim primjerom i podrškom pokazali što se od njih očekuje i na koji način.

"U toj dobi pospremanje igračaka treba sličiti zajedničkoj igri u kojoj dijete i roditelji trebaju uživati. Pospremanje igračaka prilika je za pričanje priča, pjevanje pjesmica , plesanje ili slične igre koje će uveseljavati dijete i onog tko mu pomaže u pospremanju. Kod djeteta se treba razviti osjećaj ponosa zbog onog što je napravio kao i „primjerenu nagradu“ za njegovo aktivno sudjelovanje. Pri tom ne mislimo na kupovinu novih igračaka, davanje slatkiša ili slično. Djetetu možemo pokazati da cijenimo njegov angažman na bezbroj načina: poljupcem i pohvalom, zajedničkim izlaskom na igralište, povremenim odlaskom na neko djetetu drago mjesto ili nešto drugo što procjenjujete da bi djetetu bilo važno. Često to može biti zajednička društvena igra, gledanje djetetu omiljenog crtića u vašem društvu ili samostalno, pomoć i sudjelovanju u aktivnostima roditelja, zajednički odlazak na izlet, odlazak u posjet, utakmicu. predstavu i slično", objašnjava pedagoginja.

Ravnateljica Malog istraživača za Klokanicu je izdvojila najvažnija pravila kojih se bitno držati kod usvajanja radnih navika pa tako i pospremanja igračaka, a prvo i osnovno pravilo jest dosljednost i ujednačenost stavova i djelovanja roditelja.

Dosljednost i pravo vrijeme

"U ovom slučaju svakodnevno i dosljedno traženje oba roditelja da dijete aktivno sudjeluje u pospremanju svega čime se koristilo, pa i svojih igračaka. Ne povremeno ovisno o trenutku i raspoloženju odraslih! Svakodnevno. Kao što i mi trebamo imati obvezu svakodnevnog pospremanja onog čime smo se kao odrasli koristili", savjetuje Ljiljana Vukšić te dodaje kako se zahtjevi prema djetetu povećavaju u skladu s njegovim sazrijevanjem.

Drugo pravilo je da djeci treba objasniti zašto baš sada treba pospremiti, a pedagoginja savjetuje da djetetu kažemo kako naš životni prostor treba biti uredan i da ne možemo ostavljati svoje stvari gdje god to želimo. Postepeno se provlači i obveza čuvanja onog što imamo kako se ne bi prije vremena uništilo i kako bi u svakom trenutku znali gdje se što nalazi. Treće pravilo odnosi se na važnost izbora vremena kada procjenjujemo da je potrebno pospremiti igračke.

"Naravno da to ne možemo uvijek, ali nastojmo da to bude što češće. Neka zajedničko pospremanje bude bez nervoze i žurbe Nemojmo očekivati da dijete odjednom prekine započetu aktivnost jer ćete sigurno naići na otpor. Obavijestite ga na vrijeme da započetu aktivnost dovrši ili postepeno privede kraju dajući mu pravo izbora da započetu igru s igračkama koje koristi nastavi kasnije", kaže pedagoginja.

Četvrtko važno pravilo je mjesto za igračke, odnosno svaka igračka treba imati svoje mjesto.

"Roditelji zajedno s djetetom trebaju postići dogovor gdje žele da pojedine igračke stoje, kako bi mogli očekivati od djece da ih poslije igre odlože na točno dogovorena mjesta - u kutiju , na policu, ispod kreveta u ladicu ili slično", objašnjava ravnateljica Malog istraživača te napominje kako dogovor s djetetom treba postići i kod povremene selekcije igračka kada ih se dijete zasiti, preraste, ne koristi ih ili su se potrgale.

Kada ste vi počeli učiti dijete da posprema igračke? Uključite se u forum i podijelite svoje iskustvo!

Pratite nas i na Facebooku!