Čitatelj Klokanice i tata troje djece koji želi ostati anoniman poslao nam je pismo u kojoj želi zahvaliti logopedinji Katarini Matijević na pomoći njegovom sinu s teškoćama u razvoju.

Ovo je njegova priča:

Pratim Klokanicu već dugo. I pomaže mi kao svojevrsni kompas u mojoj svakodnevici. Uz nju, moja zvijezda vodilja je i jedna logopedinja. Zašto mi je ta osoba, iako potpuni stranac, postala važan dio života i u srcima moje obitelji zauvijek. Radi se o mladoj logopedinji o kojoj nemam dovoljno riječi hvale, Petrinjka, Katarina Matijević. Sposobna je, srdačna, jednostavna, stručna i zaista uspješna u svom poslu.

Radi privatne kalvarije koju prolazim s vlastitim djetetom, nažalost, bio sam u kontaktu s mnogim "stručnjacima" koji se nerijetko drže visoko, a bez pokrića. Zato sam odlučio ostati anoniman, jer je moje dijete već dovoljno stigmatizirano radi inih dijagnoza i broja terapija koje odrađujemo.

Ako sumnjate na probleme u razvoju, reagirajte odmah!

Moj prvi susret s mladom Katarinom bio je prije četiri godine, kad sam na prvu bio skeptičan što će tako mlada osoba raditi s mojim djetetom, s toliko problema, a s tako malo svog iskustva. Od prvog dana bila je više nego pristupačna, i vjerovali ili ne, energija koju ta žena ima je zarazna. Ona jednostavno zrači i tako lako uspostavlja kontakt i s onom djecom koju su mnogi već otpisali. U vrlo kratkom razdoblju postigla je s mojim sinom ono što drugi nisu godinama. A sve kao od šale.

Prva i gotovo jedina do danas, strpljivo je objašnjavala svaki korak i postupak, zašto i kako nešto radi. I sve je odjednom imalo
smisla. Navratite do njene ambulante, pa ćete vidjeti samo kako joj se pacijenti izmjenjuju kao na pokretnoj traci, a ona svakog dočekuje i ispraća uz iskren osmijeh. 

'Pedijatricu mogu bilo kad nazvati i dobiti savjet ili utjehu'

Ona svakog gleda kao čovjeka, a ne kao broj, i nema kod nje onih hladnih višemjesečnih listi čekanja. Prvi pregled se obavlja brzo. Znam da prva dolazi u ambulantu, zadnja iz nje izlazi, a i pauzu četo provede radeći.

Mislim da svakako zaslužuje koji redak od vas, jer u današnje vrijeme, mislim da trebamo svi pohvaliti one koji nesebično rade za druge. Njena velika obiteljska sreća (postala je majka) bila je agonija za mene i moju obitelj, jer smo mi ostali bez naše Katarine. Iako i dok nije radila, uvijek smo joj se mogli obratiti. Ma recite mi gdje je to danas slučaj u zdravstvu, gdje?

Radi tu kod nas u Topuskom, i ja ne znam kakva ju je viša sila dovela ovdje k nama, ali se nadam da ćemo je zadržati, jer koliko ona znači ovdje posvjedočili bi vam brojni roditelji, a i "njena" djeca, kako ona to voli reći.

Znam da se stalno dodatno educira, i da je čak imala neku stipendiju u Americi, prije nekoliko godina. Ima i udrugu koju je sama
osnovala, kako bi pomogla što većem broju djece i roditelja koji nemaju gdje doći do pomoći.

Kad trebate potražiti pomoć logopeda?

Logopedinja, kojoj je ovaj poziv zaista više od posla

Kontaktirali smo logopedinju Katarinu Matijević i poslali joj pismo oca njenog malog pacijenta.

"Iznimno ste me razveselili, a ovo pismo roditelja me oduševilo. Trenutno sam ponosna sama na sebe. Vrti mi se nekoliko roditelja po glavi, i nisam sigurna tko je od njih ovo napisao, ali hvala za svaku riječ", rekla nam je Katarina, koja će biti i stručna suradnica za Klokanicu.

"Ovaj poziv, jer je to meni zaista više od posla, radim već osam godina, još od apsolventske godine. Po prirodi sam jako komunikativna, i nekako mi je bilo najprirodniji odabir da radim posao u kojem mogu ljudima pomoći da komuniciraju. S obzirom na jako male upisne kvote, vidjevši da sam ostvarila pravo upisa uz potporu Ministarstva, doslovno mi je izmamilo suze na oči. Sretna sam i ispunjena radeći svoj posao, a zbilja me jako rastužuje kad vidim koliko je onih kojima je pomoć potrebna, a ne mogu je dobiti jer nedostaje kadar", objasnila je, a svoj odnos s pacijentima opisuje riječima - prijateljski i ispunjavajući.

"Ne želim da zvuči isprazno, ali zbilja se smatram počašćenom što se mogu 'družiti' s njima, jer me uče toliko toga. Svaki dan. Svi. Od onog moj najmanjeg prijatelja do najstarije pacijentice. Najviše volim raditi s onima najmlađima i najstarijima. S najmlađima se moraš uzdići do njihove razine da te prihvate, a onda stvari kreću nabolje sa svakom terapijom. Moji partneri u poslu su roditelji mojih kikača. Bez njih ono što ja radim ne bi imalo smisla. I koliko god moj posao bio kvalitetan, bez njihovog truda i vjere u mene, ne bi bilo napretka. I zato sam zahvala i njima što mi pomažu da budem uspješna u svom poslu", rekla je logopedinja koja je i predsjednica Udruge za poticanje ranog razvoja "HURA!".

"Bavimo se razvijanjem i poticanjem multidisciplinarnog pristupa ranog razvoja djeteta, od trudnoće nadalje, unaprjeđenjem i razvijanjem preventivnih programa i programa rane intervencije namijenjenih djeci i roditeljima i dr. Sve što radimo je isključivo volonterski. Većinom individualne procjene i savjetovanja radim u domovima korisnika te organiziramo edukacije i edukativna druženja za veće grupe", opisala je svoj rad u udruzi, a više informacije možete pronaći na Facebook stranici udruge.

Ako i vi imate priču, javite nam se na e-mail klokanica@klokanica.hr