Ovih 7 stvari je 'recept' kako NE naučiti dijete strpljenju i samokontroli
Kad vidimo odraslu osobu kako divlje trubi u nekom redu ili ima ispad bijesa na šalteru, uglavnom pomislimo na sve njegove trenutne karakteristike – kako intelektualne, tako i psihičke, na sve njegove potencijalne kapacitete koje nema i slično. Gotovo nikad ne razmišljamo o tome zašto se ta osoba tako ponaša, odakle dolazi to ponašanje. Iako, to što pokušamo nekog razumjeti, ne znači da ćemo ga opravdati...
No može nam pomoći, na primjer, napraviti određene korake kako naše dijete jednog dana ne bi postalo jedno od tih ljudi. Zvuči kao klišej, ali to ponašanje ima svoje korijene u djetinjstvu i ako pogledamo malo unatrag, možda možemo spriječiti takvo ponašanje prije nego do njega dođe.
Evo kako dijete nećeš naučiti strpljenju i samokontroli.
1. Pomakni granice svih drugih kako bi djetetu sve odgovaralo
Logično je da želimo ugoditi onom koga volimo, ali žrtvovati sve drugo oko sebe, samo da naše dijete ne bi kratko pričekalo, kratko nešto pretrpjelo ili kratko činilo nešto što mu nije po volji. Zrelost se gradi učenjem kontroliranja svojih osjećaja i reakcija. Važno je poštovati tuđe granice, ali i naučiti dijete da se moraju poštovati njegove. Loše ponašanje, na primjer, iziskuje 'sankcije' i to uvijek mora biti tako.
2. Dopuštaš djetetu da neprestano stavlja vlastite potrebe iznad tuđih
Svako dijete mora naučiti određene stvari, na primjer dijeliti. Da bi dobilo neku igračku, možda prvo mora dopustiti drugom da se igra njome. To znači dobro naučena lekcija strpljenja. Djeca koja uvijek rade što žele, ne mogu se dovoljno kontrolirati da bi čekala svoj red. Odrasli moraju biti primjer i u ovom slučaju. Djeca koja ne nauče dijeliti, loša su u suzdržavanju od sebičnosti u svojim vezama i poslovima.
3. Dopuštaš da u bilo kojem trenu kaže što misli
Da, dijete je i ne zna kad nešto ne treba reći. No mi smo tu da ga naučimo tome. U redu je izreći svoje mišljenje, ali bez da to ikog vrijeđa, bez da druge osobe loše tretiramo. Možemo se zauzeti za sebe, ali u pravom trenutku i na pravi način, a sve drugo mora podleći sankcijama. Ljudi kojima nedostaje strpljenja ili samokontrole obično to nose iz djetinjstva, kad su se teško nosili sa svojim bijesom, a roditelji su im dopuštali da kažu što god požele drugim ljudima. Tako su naučili da se trenutno zadovoljstvo isplatilo.
4. Dijete dobija poruku da izljevom bijesa dobije što želi
Sva djeca imaju ispade bijesa, ali neka djeca nikada ne nauče prestati to raditi. Ako ne dobiju ono što žele, počnu vrištati, udarati, bacati se uokolo i na kraju dobiju što žele. To je istinski recept za katastrofu. Kad takvo ponašanje završi nagradom, kad dijete dobije ono zbog čega je imalo ispad – samo da bi se ispad smirio, to je put kad nečem što je kasnije teško prekinuti. I onda trube u redovima, svađaju se ako nije po njihovom...
5. Dopuštaš da se uvijek izvuče razgovorom
Ljudi koji nemaju strpljenja nisu spremni odvojiti vrijeme potrebno da nešto učine na pravi način. Odabrat će bilo koju opciju koja im najbrže donosi ono što žele. To se uči u djetinjstvu – da je tražiti oprost kasnije, nego dopuštenje prije. Ne mora sve imati katastrofalne kazne za posljedicu, ali određene granice se moraju poštovati i moraju postojati jasni uvjeti. Važno je naučiti da određeni postupci mogu imati neželjene posljedice. Umjesto toga, kad nauče da mogu raditi što god žele, čak i kada je to nešto što ne bi smjeli raditi, a kasije mogu samo reći pravu riječ, to nije lekcija koju želiš da dijete nauči.
6. Omogućuješ da živi isključivo u trenutku
Ovo zvuči kao nešto što bi čak trebalo poticati. No razmisli ponovno. To je nešto što nas ne uči zdravoj radnoj etici ili učinkovitom planiranju života. Djeca koja nemaju samokontrolu obično se ne mogu natjerati da razmišljaju o složenim problemima, poput planiranja budućnosti – na primjer, učenja za test. Kad prioritet daju isključivo trenutku nad svime ostalim, gube pojam o vremenu koje su trebali potrošiti na važne stvari.
7. Učiš ih da slušaju isključivo svoju intuiciju
Nestrpljivi ljudi često nikada ne nauče kako promisliti o odlukama prije nego što ih donesu. Kada postoji problem koji treba riješiti, oni se pridržavaju prve ideje koja im padne na pamet. Povremeno se to isplati i nauče vjerovati svojim instinktima. Međutim, najčešće naše prve ideje nisu i najbolje ideje. Striktno držanje prve ideje često nas dovodi u nevolje. Važno je znati odrediti granicu između intuicije i mudre odluke, pa odabrati najbolje od oboje. I to odmalena.