Ako imaš dijete vrtićke dobi, velike su šanse da si već čula barem jednu „priču“ koja ti je bila sumnjiva. Ili preslatku izmišljotinu. Ili direktnu laž. No, prije nego što pomisliš da ti se u kući imaš malog prevaranta, stani. Psiholozi kažu: laganje u ranom djetinjstvu nije samo normalno, nego i znak zdravog razvoja.

nije ništa strašno Vodič prema dobi: Zašto djeca lažu i kako reagirati na njihove laži?

„Mama je rekla da smijem!“ (nije)

Negiranje da nije prolio sok, nego je to bila maca, optuživanje dječaka koji je iz razreda odselio prije dva mjeseca ili tvrdnje da je mama već sve dozvolila, sve to spada u klasični dječji repertoar. Možda te iznenadi, ali prema istraživanjima dr. Kanga Leeja, profesora psihologije sa Sveučilišta u Torontu, djeca počinju lagati već s dvije godine. Do treće godine laže oko 50 % djece, a do četvrte čak 80 %!

I ne samo to: što je dijete „uspješnije“ u laganju, to vjerojatnije ima razvijenije psihološke sposobnosti.

Da bi lagao, dijete mora imati dvije ključne sposobnosti:

1. Razumijevanje da drugi ne znaju ono što ono zna

Dijete mora shvatiti da svaka osoba ima svoj um, svoja znanja i uvjerenja i da može sakriti informaciju ako želi.

2. Samokontrolu

Da bi laž bila uvjerljiva, dijete mora kontrolirati govor, izraze lica i ponašanje. A to zahtijeva ozbiljnu mentalnu koordinaciju!

Zato, koliko god frustrirajuće (ili zabavno) bilo slušati izmišljotine, zapravo je riječ o pokazatelju inteligencije, maštovitosti i individualizacije.

Zašto djeca lažu?

U toj dobi većina laži nije zlonamjerna. Djeca žele izbjeći kaznu, dobiti nagradu, privući pažnju ili jednostavno jer im je zabavno. Nerijetko ni sama ne razlikuju stvarnost od mašte, jer je to doba fantazije, pretvaranja i igre.

Psiholog dr. Michael Brody kaže da mala djeca jednostavno još ne razlikuju u potpunosti istinu od fikcije. I to je sasvim u redu. U tom razdoblju život se živi kroz igru, priču i pretvaranje, a to su zdravi znakovi razvoja.

Kako reagirati kad dijete laže?

Važno je ne dramatizirati. Umjesto da ih automatski korimo, pomozimo im da prepoznaju razliku između mašte i stvarnosti. Razgovarajte, postavljajte pitanja, objasnite nježno što je istina, a što nije. Ovakvo ponašanje u ovoj fazi ne znači da dijete neće razviti snažan moralni kompas. Naprotiv.

Laganje u ranom djetinjstvu nije razlog za paniku već prilika da vidimo kako se dječji um razvija. Djeca uče kroz pokušaje, pogreške i granice koje im postavljamo. A ako tvoje dijete s vremena na vrijeme kaže nešto „sumnjivo“, možda samo testira gdje je granica.

Istine i laži O čemu roditelji najviše lažu svojoj djeci? Odgovori će te iznenaditi