Roditelji male djece, posebno one koja idu u jaslice i vrtić, vjerojatno znaju da su u tom ranom razdoblju često neizbježne bolesti koje uzrokuje pneumokok. Naime, veliki postotak djece, pogotovo dojenčadi i male djece je asimptomatski nositelj, odnosno kliconoša pneumokoka u svom ždrijelu (nazofarinksu) i tako može zaraziti druge u svojoj okolini.

Mala djeca su kliconoše

„Na učestalost pneumokoknog kliconoštva mogu utjecati demografske i ekonomske razlike, kao i pohađanje kolektiva, dojenje ili izloženost antibioticima. Imunokompetentnost domaćina, virulencija određenih serotipova te istovremena virusna respiratorna infekcija čine glavne odrednice za širenje pneumokoka izvan područja nazofarinksa“, objasnila nam je dr.sc. Lorna Stemberger Marić, dr.med., spec. pedijatrijske infektologije iz Klinike za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", Zavoda za infektivne bolesti djece te Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Od pneumokoknih bolesti najviše obolijevaju mala djeca, dakle tijekom ranog djetinjstva, ali zaraziti se mogu i odrasli jer upravo djeca su kliconoše.

„Prisutnost pneumokoka u nazofarinksu (iz brisa) tijekom upale srednjeg uha ili pneumonije ne mora nužno značiti i uzročno-posljedičnu povezanost, iako ipak postoji velika vjerojatnost da je pneumokokna bolest uzrokovana serotipovima koji se tada nalaze u nazofariksu“, kaže pedijatrijska infektologinja i objašnjava nadalje da je identificirano oko 100 različitih sojeva pneumokoka.

„Prije uvođenja univerzalnog cijepljenja u zemljama diljem svijeta, serotipovi 6,14,18, 19 i 23 su uzrokovali 60-80 % infekcija, a imunološki odgovor na pneumokoka je specifičan za soj", objasnila je kakvo je stanje u svijetu, a podaci ovise o radu koji čitate.

"U razdoblju prije cijepljenja, kod djece s pneumonijom iz opće populacije u odnosu na zdravu djecu češće su izolirani pneumokokni serotipovi 1, 5, 7F, 9V, 14, 19F, 19A, 6A, 6B i 23F", kaže liječnica i dodaje da u našoj zemlji još nema ovakvih službenih podataka.

Prema posljednjim dostupnim podacima u Republici Hrvatskoj, sojevi 14, 19A i 6B najčešće uzrokuju invazivne pneumokokne bolesti u naše djece.

Inače, Hrvatska je bila jedna od malobrojnih europskih država koje nisu imale cjepivo za prevenciju pneumokoka uključeno u univerzalni program cijepljenja djece sve do lipnja 2019. kada je prvi put uvedeno u Nacionalni imunizacijski program.

Infekcija pneumokokom može izazvati i vrlo teška stanja

Roditelji moraju znati da infekcija pneumokokom može izazvati širok spektar kliničkih slika, od asimptomatskog kliconoštva do vrlo teških invazivnih infekcija poput bakterijskog meningitisa, sepse i septičnog šoka.

Pedijatrijska infektologinja ipak kaže da u kliničkoj praksi najčešće viđaju djecu s febrilnim stanjem i okultnim bakterijemijama, upalama uha i upalama pluća, no svaka se od tih infekcija može komplicirati teškom kliničkom slikom u vidu sepse, gnojnog meningitisa, apscesa mozga, empijema pleure i slično.

Kako izgleda liječenje?

Liječenje ovisi o težini kliničke slike.

„Pneumokok je osjetljiv na penicilinske antibiotike koji su (u visokoj dozi) najbolji izbor za liječenje, a može se primijeniti na usta ili intravenski. Ukoliko dijete treba intravensku terapiju, a dobrog je općeg stanja, svakako nastojimo liječenje provesti preko Dnevne bolnice pa samo dolaze na antibiotik jednom dnevno", kaže liječnica.

U slučaju težih kliničkih slika nužna je hospitalizacija, posebno ako se razviju komplikacije.

"Većinom je oporavak u djece s nekompliciranim pneumokoknim bolestima brz, često već nakon 24 sata adekvatne antimikrobne terapije postaju afebrilni tako da se što ranije prelazi na peroralni oblik lijeka u kućnim uvjetima“, dodaje.

Cijepljenjem u najranijoj dobi prevenira se širenje, nastanak bolesti i komplikacije

Što se tiče prevencije, pravilna higijena, što podrazumijeva dezinfekciju ruku i površina, pridonosi smanjenju svih respiratornih infekcija, tako i pneumokoka. Također, u hrvatski Nacionalni imunizacijski program je cjepivo protiv pneumokoka uvršteno 2019. godine po shemi 2+1, što znači da se djeca cijepe u dobi od dva, četiri i 12 mjeseci.

„Cjepivo se uvodi u Kalendar cijepljenja u najranijoj dobi u kojoj će izazvati adekvatni imunološki odgovor, a po mogućnosti u periodu kada je najveća učestalost bolesti protiv koje se cijepi. S obzirom da je incidencija pneumokokne bolesti najveća u male djece, cijepljenjem se prevenira kolonizacija, nastanak bolesti i moguće komplikacije“, objašnjava dr. sc. Lorna Stemberger Marić.

Više informacija o pneumokoknim bolestima potražite na web stranici pneumokok.hr.