Mokrenje u krevet ili nekontrolirano ispuštanje stolice stručnjaci prepoznaju kao vrste poremećaja. Enureza je nevoljno mokrenje u snu. "Dosadašnji pojam dnevne enureze u posljednje se vrijeme izbjegava te se nehotično mokrenje tijekom dana označava terminom dnevna inkontinencija. Noćnu enurezu dijagnosticiramo ako se nekontrolirano mokrenje javlja dva ili više puta tjedno kroz duži period, odnosno barem nekoliko mjeseci", objašnjava prof. Vlatka Križan, psihologinja iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba.

Razlikujemo, nastavlja, primarnu i sekundarnu enurezu. Primarna ili perzistentna enureza podrazumijeva da dijete nikada nije usvojilo kontrolu nad mokrenjem, dok je kod sekundarnog ili regresivnog noćnog mokrenja kontrola ranije bila usvojena. Važno ih je razlikovati, s obzirom na to da se uzroci i načini pristupa u liječenju razlikuju. 

Pi-pi u krevet

Uzroci noćnog mokrenja mogu biti raznoliki te se često govori o preklapanju više faktora. Važno je isključiti organske uzroke, odnosno bolesti koje za posljedicu mogu imati poteškoće s kontrolom mjehura. No nerijetko, i to osobito kod sekundarne enureze, nalazimo da je dijete u obitelji ili svojoj široj okolini izloženo stresnim okolnostima. Neke od njih su promjene u obiteljskom funkcioniranju, rođenje mlađeg člana obitelji, selidbe, promjene vrtića ili škole, bolnička liječenja, konflikti roditelja, poteškoće u odnosima s vršnjacima, opterećenje školom, izloženost nasilju i slično. Iako se simptomi do puberteta kod većine djece povuku, ne preporučuje se pustiti ih da prođu spontano, upozorava prof. Vlatka Križan, već treba konzultirati liječnike.

Važno je da roditelji shvate da je i samom djetetu teško u toj situaciji, primjerice, može se bojati reakcije vršnjaka, situacija poput školskih ekskurzija i slično, pa je stoga važno s djetetom razviti strategije za suočavanje s određenim situacijama. Dobro je s poteškoćom upoznati i stručnjake u školi i vrtiću.

"Svakako je potrebno izbjegavati kažnjavanje i ponižavanje djeteta. Također valja izbjegavati buđenja djeteta, osobito u više navrata tijekom noći, ili nošenja na toalet dok je još u polusnu, jer na taj način ne povezujemo brigu oko odlaska na toalet sa samim djetetom", ističe profesorica Križan.

Postoje i postupci nastali na psihoterapijskim pristupima, primjerice, tehnika "žetoniranja" u bihevioralnoj terapiji, gdje se nagrađuju ponašanja za koja želimo da se češće javljaju. S djetetom roditelji mogu nacrtati kalendar u koji se crtaju znakovi za "suhe noći". Unaprijed se dogovori simbolična nagrada za skupljena, primjerice, četiri smješka.

Nužda na neprikladnim mjestima

Postoje i alarmni aparati koji se aktiviraju u dodiru s mokrom posteljinom te se na taj način potkrepljuje veza između buđenja i mokrenja. Roditelji mogu razmotriti nepovoljne okolnosti koje možda djeluju na dijete i obitelj, nastojati da dijete ima stabilnost, rutine, dovoljno ugodnih iskustava, poticati igru i motoričke aktivnosti s ciljem opuštanja napetosti te nastojati osigurati vrijeme za zajedničke aktivnosti obitelji. Enureza nije opasna i većina djece ipak stekne kontrolu nad mokrenjem do adolescentske dobi. 

Problem stolice kao odgovor na bol ili stres

Enkopreza je nekontrolirano defeciranje, odnosno, poremećaj u pražnjenju crijeva na način da dijete starije od četiri godine, kada se očekuje da je usvojilo kontrolu nad sfinkterima, vrši nuždu na neprikladnim mjestima. Također razlikujemo primarnu i sekundarnu enkoprezu te je važno liječničkim pretragama isključiti organske uzroke.

Enkopreza se nerijetko sreće u obiteljima gdje roditelji pretjerano inzistiraju na djetetovu usvajanju kontrole nad stolicom. Često se izmjenjuje s opstipacijom, zadržavanjem stolice kada se prelijeva njen tekući dio. Uz opstipaciju se može vezati bol koju dijete povezuje uz odlazak na toalet pa ga stoga može izbjegavati.

Ako smo isključili organske uzroke, valja razmotriti psihološke razloge ispuštanja stolice. Oni mogu biti jednostavniji, poput nelagode zbog korištenja toaleta na javnim mjestima, u školi, vrtiću i sl. te neradog prekidanja igre s vršnjacima, pa dijete ne stigne otići na toalet. No češće je riječ o kompleksnijim psihološkim uzrocima, a regres ličnosti je nešto dublji nego u slučaju enureze.

Poteškoće mogu biti odgovor na promjene u okolini, stresne situacije u obitelji, razvod, konflikte među roditeljima, poteškoće u odnosima sa skrbnicima, stresne situacije u vrtiću i školi, mogu biti "znak protesta" zbog zahtjeva okoline, kao i način na koji "dobivaju roditelje za sebe".