Odrastanje pod “staklenim zvonom” i smanjivanje mogućnosti zaraze često završavaju djetetovom izolacijom iz prirodne okoline, što nije preporučljivo. Dijete možda neće biti toliko bolesno, ali teže će se suprotstavljati mikrobima, a vjerojatno će odrastati kao povučeno i sramežljivo.

Znanstvenici su primijetili da djeca koja do svoje šeste i sedme godine vrijeme uglavnom provode kod kuće, češće obolijevaju od ostalih učenika koji su pohađali vrtić. Dijete koje živi u prečistom prostoru postaje osjetljivije na bolesti.

Razlog tome je nemogućnost izgradnje imuniteta koji se jača tako što je pomalo izložen prljavštini i bacilima protiv kojih se zatim sve bolje uspijeva boriti. Dijete stoga ne treba piti isključivo prokuhanu vodu i ne trebamo ga umivati protubakterijskim sapunima.