Mnogi roditelji prolaze kroz razdoblje u kojem se dijete doslovno „zalijepi“ za njih – želi biti u istoj prostoriji, traži stalni fizički kontakt i teško podnosi i najkraće odlaske. Na društvenim mrežama ova se pojava često opisuje izrazom čičak djeca (eng. Velcro kids), a stručnjaci objašnjavaju da se može javiti u različitim razvojnim fazama i najčešće je potpuno normalna.

Uvijek na rukama Pismo mojoj dragoj maloj bebi priljepku

Što su zapravo čičak djeca?

Pojam se odnosi na djecu koja teško podnose razdvajanje od roditelja ili skrbnika. Prema Daniki Perry, kliničkoj psihologinji za djecu, ovo ponašanje u ranoj dobi često je očekivano i zapravo znak sigurne privrženosti.

Psihologinja Vanessa Kennedy naglašava da su posebno bebe sklonije ovakvom ponašanju jer traže blizinu i sigurnost, a mnoge još nisu razvile pojam stalnosti objekta — ne razumiju da roditelj i dalje postoji ako nije u vidokrugu. Ta se sposobnost obično javlja oko 9. mjeseca života.

Zašto neka djeca postaju „čičak djeca“ tek kasnije?

Nakon dojenačke faze, razlozi za pojačanu privrženost mogu biti različiti. Stručnjaci ističu da na djetetovo ponašanje utječu:

• temperament
• obiteljska dinamika
• razvojne promjene
• stresne situacije (selidba, početak vrtića ili škole, dolazak bebe...)

Čak i djeca koja su nekad bila vrlo samostalna mogu naknadno postati „čičak“, a isto tako i obrnuto. Ponašanja se mogu mijenjati u ciklusima ovisno o fazi razvoja.

Kako čičak djeca utječu na roditelje?

Iako je bliskost s djetetom predivna, stalni nedostatak osobnog prostora može biti iscrpljujući.

Roditelji često doživljavaju:

• emocionalni i mentalni umor
• povećan stres
• osjećaj preopterećenosti
• krivnju jer im treba predah

Važno je naglasiti da su sve ove emocije normalne i ne znače da roditelj radi loš posao.

Kako pomoći djetetu – i sebi

Pedijatrijski psiholozi savjetuju nekoliko strategija koje mogu olakšati svakodnevicu:

1. Poticanje neovisnosti - Pohvali svaki korak koji dijete napravi samo.

2. Predvidljive rutine - Jasna struktura tijekom dan smanjuje tjeskobu i daje osjećaj sigurnosti.

3. Mirna i kratka odvajanja - Kratki pozdravi i smireni roditelji uče dijete da je razdvajanje sigurno.

4. Postupno produljivanje odvajanja - Počni s nekoliko minuta pa polako povećavaj vrijeme.

5. Postavljanje granica - Objasni djetetu da je osobni prostor važan i da su potrebe svih članova obitelji jednako vrijedne.

6. Validacija emocija - Rečenice poput „Znam da ti je teško kad odlazim, ali uvijek ću se vratiti“ pomažu puno više od umanjivanja osjećaja.

7. Alati za regulaciju emocija - Crtanje, disanje, igra ili male taktilne igračke mogu pomoći djeci da lakše podnesu razdvajanje.

Kada se treba zabrinuti?

Većina djece preraste fazu „čičak djeteta“, osobito do polaska u školu.

No potraži savjet stručnjaka ako se pojave:

• nagla i jaka promjena ponašanja
• dugotrajna tuga ili panika pri odvajanju
• fizički simptomi (bol u trbuhu, glavobolje, mučnina) povezani s razdvajanjem
• izbjegavanje škole, druženja ili omiljenih aktivnosti
• pretjerana briga za sigurnost roditelja
• agresivno ili izrazito prkosno ponašanje
• regresija (mokrenje u krevet, povratak ranijim strahovima...)

Ako „čičak faza“ počne ozbiljno remeti svakodnevni život, razgovor s pedijatrom ili dječjim psihologom može biti od velike pomoći.

Trikovi i savjeti Imaš malog priljepka? Evo kako se nositi s pretjerano vezanim djetetom