Naučite dijete da se zauzme za sebe

Thinkstock
Malo dijete ne može znati kako reagirati kada se osjeti ugroženim, a roditelji i odrasli mogu ga tome podučiti. Zauzeti se za sebe i izboriti svoja prava, a pritom ne ugrožavati druge najbolji je način borbe za sebe. Jedino takav način komunikacije, izražavanja sebe i brige o sebi je onaj koji dugoročno donosi sreću i zadovoljstvo
Vidi originalni članak

Nerijetko možemo čuti kako se već predškolska djeca žale da ih druga djeca u vrtiću guraju, udaraju ili im govore ružne riječi. Na žalost, djecu ne možemo u potpunosti zaštiti od takvih situacija. Ponekad takve priče dođu do roditelja, ponekad ne. No ono što obično začudi odrasle nije činjenica da djeca koja su bila ugrožena "ne vraćaju istom mjerom", već ta, da se ona niti na bilo koji drugi način ne pokušavaju zauzeti za sebe. Često zauzimaju pasivnu ulogu - ne reagiraju, možda se lagano odmaknu ili paze da u budućnosti "ne stanu drugom djetetu na put". 

Iako ovom prilikom nećemo detaljnije istraživati uzroke takvog ponašanja, ono što često možemo primijetiti je da dijete reagira slično kao i jedan od njegovih roditelja - kada se osjete ugroženima oni nisu niti grubi niti agresivni prema drugima, ali niti se zauzimaju za sebe. 

Podučite dijete kako da se zaštiti

Dječje ponašanje rezultat je biološke komponente, ali i učenja kroz promatranje i oponašanje odraslih s kojima je dijete u kontaktu. Djeca uče kako reagirati i kako se ponašati u različitim situacijama, koje osjećaje, mišljenja ili stavove smiju, a koje nije poželjno pokazivati, što je dozvoljeno činiti, a što nije. 

I dok odrasli, možda i imaju sliku o tome što bi mogli učiniti drugačije u sličnoj situaciji, malo dijete to još ne može znati. Ali roditelji i drugi odrasli mogu mu u tome pomoći. Oni ga mogu podučiti što učiniti kada bude ili se osjeti ugroženo
Nekoliko je načina na koje se ljudi obično zauzimaju za sebe kada osjete da su ugrožena njihova prava ili njihov integritet. Jedan od načina, koji nije primjeren, ali koji se često može činiti kao najjednostavniji izbor, je agresija. Izgovor "Samo sam vratio istom mjerom!", iako potpuno neprihvatljiv, često može zvučati "pravedno". Mnogi, na žalost, ne znaju ili ne žele drugačije. 
Drugi način, koji često susrećemo, jest pasivnost: ne želimo konflikte i nastojimo ih izbjeći trudeći se biti "ljubazni" i "dobri". A u podlozi toga se ljutimo na druge, svijet smatramo nepravednim i dugoročno nismo sretni. 

Važno je izraziti svoje želje i potrebe

Zauzeti se za sebe i izboriti za svoja prava, a pritom ne ugrožavati druge najbolji je način “borbe za sebe“. Jedino takav način komunikacije, izražavanja sebe i brige o sebi je onaj koji dugoročno donosi osobnu sreću i životno zadovoljstvo. No, učiti djecu da se zauzmu za sebe, pritom ne ugrožavajući druge, uistinu nije jednostavan zadatak. No svakako je put kojim se isplati krenuti.     
Djetetu možemo pomoći da se nauči zauzeti za sebe na sljedeći način:

  • Pokažite djetetu kako da traži ono što želi. Pomognite mu da osvijesti svoje potrebe pitajući ga što točno želi u situacijama kada nešto traži. Zbog čega mu je nešto važno. Naučite dijete na koji način može zadovoljiti svoje potrebe ili ostvariti svoje želje, bilo da se radi o igrački koju ima drugi, a ono se želi s njom igrati, ili o načinu na koji želi provesti vrijeme sa svojim roditeljima. Pošaljite djetetu poruku da su njegove potrebe važne i osigurajte mu uvjete u kojima ih može zadovoljiti. Pokažite mu da čujete njegove želje, učeći ga pritom kako će se neke od njih ostvariti a neke i ne. Budite djetetov uzor – u redu je tražiti ono što želimo ili nam treba! Također, u redu je, da nekada i ne dobijemo ono što tražimo.
  • Razgovarajte s djetetom i slušajte ga. Potičite razgovor s djetetom, pitajte ga kako se osjeća, o čemu razmišlja. Upoznajte njegov svijet. Najbolji način da dijete naučiti pričati o sebi i dijeliti svoje iskustvo je da i vi s njim podijelite dio sebe – kažite mu kako ste vi proveli dan, što vam se ugodno ili neugodno dogodilo. Pričajte o sebi. Dijete tako razvija i svoje socijalne vještine: kako da izrazi sebe, sluša druge, surađuje, traži ili nudi pomoć. Tako uči komunicirati s drugima, a sve to doprinosi njegovom osjećaju vlastite vrijednosti. 
  • Poručite djetetu da su svi njegovi osjećaji važni. Naučite dijete da promatra sebe, pomognite mu da prepozna svoje osjećaje, da ih nauči razlikovati i nazivati pravim imenom. Iako ponekad može biti teško, dozvolite i prihvatite sve njegove (ali i svoje) osjećaje, kako one ugodne tako i one neugodne. Svi osjećaji su važni i prenose nam neku poruku. Osjećaje ne možemo birati, ali ponašanje možemo. Učite dijete kako može izraziti svoje osjećaje na socijalno prihvatljiv način. Dijete tako uči da može imati kontrolu nad situacijom, utjecati na svoje ponašanje i birati kako će reagirati.  
  • Naučite dijete kako da pokaže drugome da smatra da njegovo ponašanje nije primjereno. Mnoge su situacije u kojima dijete može biti nezadovoljno postupanjem drugih prema sebi. Na primjer: starije dijete tjera ga s ljuljačke, netko mu otima igračku koju drži u ruci, dijete u parku ne želi s njim podijeliti svoje slatkiše. Situacije su to koje, uz djetetov pristanak, možemo iskoristiti kako bi djetetu pokazali kako da na prihvatljiv način izrazi svoje neslaganje. Nakon kratkog razgovora o konkretnoj situaciji, izražavanja emocija koje je dijete doživjelo i razgovora o tome što želi odnosno što mu se u ponašanju drugog nije svidjelo, pomognite djetetu da osmisli tekst koji će reći drugome i tako izraziti svoje neslaganje. U primjeru s otimanjem igračke dijete bi moglo reći nešto slično ovome: "Ne sviđa mi se da mi uzimaš igračku iz ruke. Pitaj me da ti ju dam ako se želiš igrati s njom.“. Naravno, razgovor i usmjeravanje ovisi o dobi djeteta i sukladno tome njegovoj mogućnosti da se izrazi riječima. 

U redu je zauzeti se za sebe

Što učiniti kada se dijete osjeti ugroženo ili kada ga netko napadne? Kada se dijete požali da ga netko tuče, napada ili govori ružne riječi, shvatite ga ozbiljno. Neka vam ispriča svoju priču. Nemojte ga kritizirati i omalovažavati. Sljedeće rečenice nisu primjerene: "Zašto si to dopustio/la!?", "Zašto joj/mu nisi vratila/o?", "Zašto nisi rekao odgajateljici?", "Zar si ti takav slabić!?", "Tako ti i treba!" i slično.

Nemojte se čuditi što se dijete nije zauzelo za sebe. Vjerojatno nije znalo kako. Poslušajte ga. Pitajte ga ima li ideju kako bi moglo drugačije reagirati. Razgovarajte s djetetom rječnikom primjerenim njegovom uzrastu i zajedno potražite rješenje. Ako dijete ne zna kako bi reagiralo možete mu ponudite neke ideje - što može učiniti ili reći kada se drugi put nađe u sličnoj situaciji. U primjeru kada ga drugo dijete udara može reći odlučno i glasno: "Ne udaraj me!". Ponudite mu da s vama izvježba kako bi to reklo drugom djetetu. Ponekad, i izbjegavanje igre s djetetom koje udara druge može biti dobar izbor. 
Recite djetetu da je važno da se zaštiti i ohrabrite ga u tome. Ipak, pazite pritom da ne stvorite pritisak ili postavite djetetu očekivanja koja ono neće moći ispuniti. 

U predškolskoj dobi dijete ne može preuzeti odgovornost za čuvanje sebe i svog integriteta. To je odgovornost odraslih! U situacijama kada se dijete ponavljano žali da ga netko tuče ili vrijeđa, važno je provjeriti sve informacije i u pronalaženje prihvatljivog rješenja, svakako uključiti odgajatelje i druge odrasle. 
Zdravo je i u redu je izraziti svoje osjećaje i mišljenje, nešto zatražiti od drugog ili odbiti neki zahtjev odnosno reći ne. Potičimo djecu od malena da izražavaju sebe, svoje potrebe i želje. Pružimo im priliku da steknu samopouzdanje i sigurnost da mogu sama rješavati svoje probleme. Osvijestimo ih da mogu kontrolirati stvari u svojoj okolini. 
Učimo ih da su vrijedna i važna takva kakva jesu. Pokažimo im poštovanje, slušajmo ih i shvaćajmo ozbiljno. Tako će i ona sama steći osjećaj vlastite vrijednosti te naučiti da je u redu zauzeti se za sebe ne ugrožavajući pritom druge, bilo oni djeca ili kasnije odrasli ljudi.

Posjeti missMAMA