Bojim se da mi je dijete anksiozno. Sve je počelo kada smo ga ostavili doma na praznicima. U vrtić ide od prve godine, ali ga nikad nije volio. Svaki put bi bili problemi nakon vraćanja s praznika ili dužeg izbivanja iz vrtića. Nedavno smo suprug i ja smo imali veliku obiteljsku svađu, pred djetetom, koja se skoro pretvorila u rastavu braka. Svjesna sam da to nismo smjeli pred njim učiniti ali, u tom trenutku, nisam znala kako drugačije reagirati na višegodišnju problematiku i nakupljanje problema je time rezultiralo. Na žalost, dijete je pretrpjelo traumu i sad na svako naše izbivanje iz njegove blizine, brine i plače. Tako je nastao ogroman problem oko odlaska u vrtić. Svako jutro užasne drame, bez obzira na smireno ponašanje i razgovor i objašnjavanje.  Plače u vrtiću sve dok ne dođemo po njega. Dakle, situacija je takva da se ne želi maknuti iz kuće. Ne želi ići na nikakve druge aktivnosti, a kad ga natjeramo, ja moram biti prisutna cijelo vrijeme. 

Tu je i problem nedogovaranja oko njegovog odgoja: ja sam neka vrsta "strogog" roditelja, dok je suprug "roditelj bez granica". Sin nam nije zainteresiran za niti jedan oblik kreativnog rada, u vrtiću ne sudjeluje ni u kakvim dnevnim aktivnostima, osim tjelesnog i sporta. Doma igra kompjuterske igrice, PlayStation, mobitel. Tu se ne uspijevam suprotstaviti mišljenju suprugu da igranje igrica u neograničenim količinama i nedostatak interesa za bilo kakve druge igre nije štetno za njegov razvoj. Dolazim u situacije da se preispitujem ima li on možda i pravo, možda ja radim štetu svom djetetu, ako ga pokušavam zainteresirati za društvene igre i možda mu time učinim mrskim odgovornost prema obvezama koje ga očekuju. Želim sina polako pripremati na sjedenje za stolom, koncentraciju, logičko razmišljanje. Radim li krivo? Djetetovo ponašanje rezultira i našom nervozom i to je postao začarani krug.

Vidim da ste zabrinuti za djetetove reakcije, svjesni ste različitog pristupa odgoju vas i vašeg supruga, te propitujete činite li dobro. Teško je reći što je konkretan razlog djetetovog odbijanja odlaska u vrtić jer iz svega što navodite, razloga može biti više. Spomenuli ste da je dijete čulo vašu svađu, koja je, kako navodite, gotovo rezultirala razvodom. Ono što je potrebno svakom djetetu za zdravi rast i razvoj je osjećaj i povjerenje u vlastite roditelje da su kompetentni i odgovorni rješavati svoje probleme. Ukoliko je svađa bila nekonstruktivna, dijete može imati osjećaj da ne vladate situacijom i zbog toga želi imati vas "pod kontrolom".

Beba Ne svađajte se pred djecom – čuju vas i dok spavaju!

Niste naveli djetetovu dob, no ako je riječ o predškolskom djetetu moguće je da razvija ideju "pomagača", odnosno nekoga tko će vam pomoći riješiti sukob. Kako oni naravno za to nisu kompetentni, često znaju reagirati na način da razviju neke simptome (bilo zdravstvene ili u ponašanju) koji će omogućiti da roditelji pažnju preusmjere na njega, a ne na sukob između sebe. To nikako nije dobro i to je potrebno mijenjati.

Dijete ne smije misliti da je odgovorno za vaš odnos

Dijete ne smije imati takav teret odgovornosti na sebi. Ono što za početak možete učinti jest da s njim razgovarate o tome. Recite mu da vam se čini da je zabrinut za odnos između vas i supruga, te da se boji da se ponovo ne posvađate. Recite mu da mislite da to može biti razlog zašto se ne želi odvojiti od vas. Zatim ga ohrabrite riječima na način da ga oslobodite odgovornosti za to i preuzmete ju sami. Recite mu da razumijete da ga to brine i da nije sretan s vašim svađama, da ste otac i vi svjesni da imate neke probleme koje djeca ne mogu razumjeti i da ste shvatili da svađa nije način za rješavanje istih. Recite djetetu da ćete potražiti zajedno s ocem pomoć kako biste riješili vaše sukobe. 

Također, naveli ste da dijete ima naviku igranja igrica i da o tome imate drugačiji stav od supruga što je još jedan razlog da potražite pomoć stručnjaka koji će vam pomoći da usprkos različitostima djelujete na djetetovu dobrobit. Možda ne bi bilo loše da krenete na partnersko savjetovanje kako bi uspješnije rješavali sukobe.