"Nerijetko se mame jako muče s djetetom u večernjim satima pokušavajući ga nagovoriti da zaspi, što traje satima i završava s puno nervoze, plača i neugodnih situacija. Kao i kod ostalih mehanizama u ranom razvoju, važno je razumijeti što je korijen toga, a ne pitati se što bi mi trebali raditi, jer kad spoznamo korijen, onda postaje jasno i kako prevenirati takvu situaciju", kaže Tomislav Kuljiš, autor programa Roditeljstvo i rani razvoj, koji se provodi u Centru Prirodno roditeljstvo, te objašnjava:

"Obično se radi o mehanizmu kod djeteta kada nije namireno dovoljnom količinom kontakta s mamom tijekom dana. Mogli bi reći da je dijete predisponirano da ima primjerice šest sati intenzivnog kontakta s mamom dnevno, a ako mama nakon povrtaka s posla to pokušava svesti na dva ili tri sata, djetetu će ta razlika nedostajati i pokušavat će to u trenutku odlaska na spavanje produžiti.

Za to dijete je zapravo odlazak na spavanje jednak separaciji, odnosno prekidu bliskosti s mamom. Dijete to ne doživljava kao da će usnuti lijepi san, nego kao da će prekinuti bliski odnos s mamom, kao da mama odlazi. Svim silama se nastoji održati budnim kako bi produžilo bliski odnos s mamom. Riješenje je u tome da mama tijekom dana nađe više prostora i vremena da bude s djetetom. Kad god bi mame uspjele tako reorganizirati svoj dan, dijete bi se lakše puštalo u san i ovaj problem bi se smanjio.

Još jedan problem koji se tu javlja je otpor djeteta prema uspavljivanju, koje dijete zapravo doživljava kao požurivanje i odbijanje, kao da mama kada kaže 'Hajde, zaspi' zapravo poručuje 'Hajde, prestani imati kontakt sa mnom', na što se kod djeteta podiže alarm pa se ono tek sad svim silama nastoji održati budnim, jer mu je mama jasno rekla da želi što prije otići. Kod djeteta se aktivira obrambeni mehanizam 'Ostat ću budan dokle god mogu izdržati, da mi ne bi pobjegla.'"

Pročitajte i druge članke u specijalu "Vodič za neispavane roditelje"!